Nuns on the Bus, aktivistički pokret Krovne organizacije američkih časnih sestara, je postao prepoznatljiva slika redovničkog života u SAD-u. Jedno vrijeme su bili pod vizitacijom Svete Stolice zbog neprimjerenog ponašanja, ali kako vidimo iz konačnog izvješća Kongregacije za redovnički život, sve je sasvim u redu.
Vatikan, (IKA) – Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života objavila je dokument o ženskim redovničkim zajednicama i udrugama Bogu posvećenog života u Sjedinjenim Američkim Državama.
Vizitacija je započela među pedesetak tisuća američkih redovnica još 2008. godine, a odvijala se u tri etape. Najprije je svim zajednicama poslan obrazac s pitanjima, zatim je vizitatorka s. Clare Millea posjetila 341 žensku redovničku zajednicu i na kraju se napravilo sintezu rezultata. Kongregacija se nada da će se tom proučavanju pridružiti i zajednice koje su odbile vizitaciju.
U dokumentu se ističe pozitivna uloga američkih redovnica. Na početku Godine posvećene redovništvu tim dokumentom Crkva želi uputiti poruku nade redovnicama cijelog svijeta. Kongregacija će poslati pojedinim institutima izvješća, koja se odnose na njihove zajednice.
No ono što u u izvješću zaprepašćuje ja sljedeći podatak:
Broj redovnica u SAD od šezdesetih godina se prepolovio. Njihova se prosječna životna dob kreće između 75 i 80 godine.
Kada je započeo proces vizitacije pod pontifikatom Benedikta XVI., “bitka” s krovnom organizacijom američkih redovničkih zajednica, kako se to tada opisalo, nije protekla u ovakvo pozitivnom tonu. Kardinal Franc Rode, koji je tada bio prefekt Kongregacije za vjerske zajednice, objasnio je kako je istraga bila potrebna zbog ozbiljnih propusta u vjerskim zajednicama. Rode je istakao oštar pad u broju redovnica u SAD-u, i primijetivši da su se neki “naprosto pomirili s nestankom redovničkog života ili barem posvećenog života u zajednicama”, dok su se drugi “odlučili za put koji ih odvaja od zajedništva s Kristom u Katoličkoj Crkvi.” Teške optužbe, nema što. Sa svoje strane, neke od najutjecajnijih redovnica u SAD-u su signalizirale svoje ogorčenje zbog upite iz Vatikana i poticale druge da ne surađuju s apostolskom vizitacijom.
Vremena su se očito promijenila, i to brzo. S Godinom posvećenog života pred nama, umjesto da stanje redovničkih zajednica u Americi posluži kao upozorenje na ono što bi se moglo dogoditi ako se slijedi njihov primjer, zaključak govori o nadi i vjeri u bolju budućnost redovništva. A realna budućnost je njihov nestanak. U velikom broju zajednica, više je časnih starijih od 90 nego mlađih od 50!
No, treba reći kako je zabilježen porast zvanja u tradicionalnim zajednicama u Americi, a pod tradicionalnim u njihovim kontekstu to znači časne koje su se udostojile nositi habit. Nada dakle zaista postoji. Nažalost, samo ako nisu skloni slavljenju tradicionalne latinske mise, jer tada, kako su franjevci i franjevke od Bezgrešne osjetili na svojoj koži, vizitacija postaje ravna progonu.
Detaljniju analizu vidite na blog Splendor Domini
