Sjećam se kada je u našom malom mjesto, tada mega popularan Goran Ivanišević zatražio od našeg župnika da mu krsti dijete, na što je slavni tenisač dobio odbijenicu jer, kako se pričalo u kuloarima, mladi Goran je tada živio u grješnoj zajednicu i jednostavno nije mogao istinski sudjelovati u obredu koji traži od njega da obeća kako će odgajati djetete u vjeri i to poukom i svojim primjerom. Iako su mnogi vanbračni parovi dobili isti odgovor pa su, vjerojatno kao i Goran, otišli dalje tražiti svećenika koji će obaviti krštenje (što nije teško naći), ovaj slučaj je ostalo zapamćen u mjestu pa ga se često spominje. Tako sam se ja osobno, a supruga kao lokalna vjeroučiteljica još više, našli u situaciju da branimo postupak župnika koji je nama bio potpuno u skladu sa crkvenim učenjem, pa i kanonskim pravom, barem kako ga mi poznajemo.
Zato je jučerašnja vijest da je papa Franjo na blagdan Isusova krštenja našao priliku da pred cijelim svijetom krsti i dijete jednog (crkveno) nevjenčanog para stigao kao pravi šok. Ja sam se barem tako osjećao, a mogu samo nagađati kako je bilo mom župniku. Pitam se u kakvom će se položaju sada naći svećenici koji su, baš kao i on uvijek postupali po pravima svete Katoličke Crkve. Vjerojatno ćemo više saznati nakon predstojeće press konferencije, ali se nagađa da se par ipak sakramentalno vjenčao (možda od samog pape) prije obreda krštenja, ili da su se u najmanju ruku nakon sakramenta pomirenja zavjetovali na čistoću dok se vjenčanje ne obavi/organizira. Naime, rečeno kako je postojala određena zapreka ali da je to riješeno prije samog krštenja. O ovakvim detaljima nažalost nećemo čitati nego će mediji, i to s oduševljenjem, samo prenijeti kako je papa krstio vanbračno dijete i da je to sada standard koji bi trebali očekivati od svih svećenika. Već vidim kako će, i u našem malo mjestu, roditelji prići župniku ne s molbom nego sa zahtjevom da im krsti dijete, a na svojoj strani sada imaju najjači mogući argument. Ne može valjda, lokalni župnik biti veći katolik od samog pape!
Ova papina odluka koja, ako pratite njegove izjave kroz pontifikat i nije neko iznenađenje, donekle se kosi s riječima koje je sam izgovorio za vrijeme obreda krštenja, a koje su bile vrlo slične riječima propovijedi jednog svećenika kojeg sam slušao na jučerašnjoj misi ovdje. Papa je rekao:
„Starokršćanski teolozi tvrde da je krštenjem Isus blagoslovio sve vode kako bi imale snagu krštenja. Prije uzašašća na nebo Isus je naredio apostolima da idu po svem svijetu krstiti ljude. Od onda se to prenosi od oca na djecu kao besprekidni lanac. Ova djeca danas su posljednji prsten tog lanca, lanca vjere – rekao je Sveti Otac, primijetivši kako roditelji moraju prenositi vjeru, jer to je najljepša baština. Na kraju je pozdravio roditelje koji se spremaju krstiti djecu, izrazivši nadu da će im to pomoći da otkriju ljepotu vjere te se vratiti obnovljeni sakramentima u zajednicu, koja se umnožava i obogaćuje i njihovom djecom.“ (IKA)
I dok su neki opet oduševljeni ovom papinom gestom (barem prema svjetovnim medijima) ja sam zbunjen i čekam objašnjenje. I to ne zato što pozivam papu na red nego jer stvarno želim biti poučen u nauku svete Katoličke Crkve da ne bih sam okolo širio zablude.
