Po svemu sudeći referendum na zahtjev udruge U ime obitelji će se uskoro održati i to usprkos političkoj eliti u ovoj državi koja se ‘zgraža’ nad (po njima) nazadnim mišljenjem većine građana. Prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić je već izjavila da će je biti sram ove države ako referendum prođe, a samozvani ‘opinion maker’ Davor Butković u Jutarnjem Listu zabrinuto postavlja pitanje: Što je slijedeće, zabrana pobačaja?
Iako Hrvatska ima jedan od najstrožih zakona o referendumu u Europi, izgleda da to nije dovoljno- barem po mišljenju političkih elita koje se boje predati bilo kakve ovlasti narodu da otvoreno odlučuje o važnim pitanjima koja se tiču našeg društva. Argumenti protiv direktne demokracije (odlučivanje referendumom) su stvarno plitki, a narod to očito prepoznaje. Tako argument o ugroženosti ljudskih prava, u zemlji gdje su prava manjina zaštićena (barem zakonom) kao skoro nigdje u svijetu, nije uvjerljiv biračima, a kada Butković još izvuče primjer nacističke Njemačke onda se zna da mu fale pravi argumenti.
Kako je naša politička elita navikla da čim jednom dobije izbore (ta reprezentativna demokracija koju toliko hvale) ima pravo vladati kako hoće, pa i mijenjati zakone kako ih je volja sve do sljedećih izbora, nije ni čudno da toliko preziru referendume. Sva sreća da je prag o ’50 plus jedan posto’ izlaska birača da bi referendum bio valjan ukinuta, ali i ta izmjena je donesena samo da ne bi dovela u pitanje priključenje Europskoj Uniji.
Umjesto da se izmjeni zakon o referendumu, što će Vlada zasigurno učiniti da- ne bi slučajno na red došlo pitanje pobačaja, ova iskustva bi trebala potaknuti građana da se, baš suprotno- liberalizira referendumski zakon, uzevši Švicarsku kao primjer. U toj, valjda demokratskoj zemlji, zahtjev za referendum je obavezujući s prikupljenih 60.000 potpisa, pa se tamo vrlo često odvijaju bez previše drame i kontroverze. Zar je nezamislivo da se pitanja kao što su ćirilica u Vukovaru, ili porez na nekretnine, ili nešto treće ne ponude narodu kao izbor na referendumu?
Što se tiče troškova, oni se u svijetu skoro uvijek poklapaju sa općim izborima, bilo to lokalni, parlamentarni ili predsjednički (a imamo još i EU izbore) pa niti to nije neki valjani argument. A kada bi Hrvatska odlučila povećati opseg direktne demokracije u društvu mogla bi biti među prvima u svijetu- tako što će koristiti internetsko glasanje za referendumska pitanja. Tako bi građani mogli brzo i efikasno odlučivati o mnogim važnim pitanjima, umjesto da gledaju kako im kvazi zastupnici u saboru malo rade pa ne rade.
