U obitelji majka je srce, a otac kičma
Sveta Obitelj poziva nas da se usredotočimo na naše obitelji, na naš obiteljski život—živimo li ga prema darovanom uzorku?
Crkva nam stavlja Svetu obitelj kao model po kojem ćemo graditi naše obitelji.
Roditelji su prvi uzori svojoj djeci i kao takvi su odgovorni pred Bogom koji će im prvi primjer dati. U obitelji majka je srce a otac kičma. Ako obitelj ima srce i kičmu bit će to potpuna obitelj… Mi znamo da često nije tako…, zato imamo tolike mlade pogubljene.
OBITELJ TREBA KIČMU I SRCE
Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.
Obitelj je toliko važna da je sam Bog odabrao taj put dolaska među nas. Emanuel, Bog s nama, započeo je u ljudskoj obitelji.
Utjelovljeni Bog rastao je u obitelji, u obiteljskom ozračju, i bio je poslušan svojim roditeljima.
To što je Bog odabrao jednu obitelj, kao način svog posebnog dolaska među nas, govori nam i da je obitelj mjesto našeg sazrijevanja za Boga. U obitelji i obiteljskim odnosima najlakše upoznajemo Boga… Samo da bi se to dogodilo trebamo naučiti urediti stvari prema redu važnosti!
Tamo gdje su odnosi u obitelji poremećeni često je poremećen i odnos s Bogom. Međutim, pođimo i od ove istine: odnosi u obitelji su poremećeni često upravo zbog toga što je poremećen, odnosno nije izgrađen, odnos s Bogom. Treba najprije izgraditi odnos s Bogom, i to je put za oporavak takvih obitelji.
Ispravno izgrađen odnos s Bogom potiče čovjeka da izgrađuje ispravne odnose u svojoj obitelji. Za izgradnju zdravog obiteljskog ozračja, tako nas uči današnje evanđelje (vidi Lk 2, 41-52), obitelj hodočasti zajedno jednom godišnje (kao Josip, Marija i mali Isus), sudjeluje zajedno na nedjeljnoj svetoj misi… (Tako se uspostavlja red važnosti!)
Obitelj koja zajedno sudjeluje na nedjeljnoj svetoj misi (kad kažem obitelj to znači: otac, majka, djeca) i koja je potom na zajedničkom obiteljskom ručku, to je obitelj Božja, cjelovita obitelj.
Djeci se daju primjeri prema redoslijedu vrijednosti. Kad su otac i majka s djecom na misi, dijete shvaća: Aha, Bog je najvažniji, jer su moj otac i moja majka zajedno pred njim. Ono u sebi također misli: TAKO ŽELIM I JA kad odrastem!
A kad se svi skupa pomole prije ručka … To su temelji… Tu se učvršćuje građevina…
I još nešto iz one evanđeoske scene za pouku nama: Kad se mali Isus „izgubio“, gdje su ga njegovi roditelji našli? U hramu! Zašto? Zato što su tamo svraćali njegovi roditelji. A dijete prati i upija gdje svraćaju roditelji, i što im je najvažnije…
Ako pak tata (ili mama) svoga maloga sina (ili kćer) koji se priprema za prvu pričest dovede pred vrata crkve, i umjesto da bude s njim na svetoj misi on za to vrijeme ode u obližnju gostionicu: Što će mali zaključiti? Aha, gostionica je važnija od crkve! Kad taj mali uskoro bude malo veći, gdje će ga njegovi roditelji najvjerojatnije moći naći?! Zaključite sami…
Još nešto iz današnjeg evanđelja! Josip i Marija zajedno su tražili Isusa: kad su neki problemi u obitelji (naročito u odnosu prema djeci) tada roditelji nastupaju zajedno. Tu je snažna poruka djetetu! Ono zaključuje: Moji roditelji će to sve skupa riješiti, i ja s njima. Tako i ja sutra želim!
Bog želi da se držimo reda koji je on postavio u obitelji, da se shvati svačija uloga u tom redu:
Što je otac?
Što je majka?
Što je dijete?
OTAC JE KIČMA U OBITELJI. MAJKA JE SRCE U OBITELJI. Ako zakaže otac obitelj nema kičmu. Ako zakaže majka, obitelj nema srce. Muž i žena skupa, otac i majka skupa djetetu daju kičmu i srce…
Sinovi postaju očevi iz odnosa sa svojim ocem. Ako otac zakaže sinovi teško postaju cjeloviti očevi, ili to čak nisu u stanju – boje se uloge oca …
Ozdravljenje se mora dogoditi u otkriću Oca nebeskoga koji nam se objavio u svom Sinu. „Ja i Otac jedno smo“: reče Isus.
Mnogi očevi danas su zakazali jer su napustili svoje prvo svjedočanstvo koje učvršćuje kičmu djeci. Kad bismo vidjeli koliko malo očeva sudjeluje na svetoj misi sa svojom djecom… Šok!
Približno 80% krizmanika ne ide na misu nakon krizme jer toliko očeva ne ide na svetu misu. Iz istog razloga približno toliko sinova ima poremećen odnos s ocem… Zaključimo i opet gdje je lijek ovoj bolesti.
Polazište zdravog odnosa je u onome što čitamo u Poslanici Kološanima: „Zaodjenite se … u milosrdno srce … A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva! … I mir Kristov neka upravlja srcima vašim…“ STVARI OZDRAVLJENJA MORAJU KRENUTI ODOZGOR!
Sa stranice dominikanci.hr
