Jedna od najmoćnijih rečenica koju je Isus izrekao s križa je bila: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“. Prekrasna je u svojoj milostivosti i puna ljubavi u svojoj blagosti.
Ali to je i zagonetno. Zar zapravo nisu točno znali što rade? Nekoliko su godina kovali planove kako da nađu Isusa i uhvate ga u zamku. Uvukli su se u njegove redove i pronašli izdajicu. Održali su lažno suđenje puno lažnih i proturječnih svjedočanstava i referenci na njegovo učenje koja su bile potpuno izvan konteksta (vidi Mk 14,53). Čak se i Pilat čudio njihovoj opsesiji i žurbi da pogube naizgled bezazlenog i skromnog Galilejca koji je govorio o kraljevstvu koje „nije od ovoga svijeta“. Izrugivali su mu se ispod Križa i „pravednički“ se udaljili pripremajući se za subotu koja je te godine bila svečana (vidi Iv 19,31). Da, čini se da su točno znali što rade.
Nadalje, nema dokaza da su tražili oprost. Bili su ponosni na ono što su učinili i nastavit će progoniti prve kršćane istom krvavom odlučnošću.
„Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“. Svakako za nas je to „pretjerana“ milost, ali ujedno i zagonetna jer se čini da odbacuje odgovornost o kojoj je Isus često govorio; da ćemo biti odgovorni čak i za svaku bezrazložnu riječ (v. Mt 12,36).
Sveti Aelred (od Reivaulxa) pruža misao punu ljubavi, čak i odvažnu refleksiju o Gospodinovu oproštenju koje smo pročitali u brevijaru (časoslovu) prošlog petka:
Nije bilo dovoljno moliti za njih: htio je da im se i oprosti. Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Oni su veliki grešnici, da, ali imaju malo razboritosti; stoga im, oče, oprosti. Pribili su me na križ, ali ne znaju tko je taj što ga prikucavaju na križ: da su znali, nikada ne bi razapeli Gospodara slave; zato im, Oče, oprosti. Misle da je to prekršitelj zakona, varalica koja tvrdi da je Bog, zavodnik naroda. Sakrio sam svoje lice od njih, a oni ne prepoznaju moju slavu; zato, Oče, oprosti im, jer oni ne znaju što čine. (Iz zrcala ljubavi svetog Aelreda, opata; Lib 3, 5: PL 195, 382).
Ovaj odlomak nam pokazuje dvije stvari. Prvo, to je prekrasan način tumačenje Gospodinove milosrdne molitve. Drugo, pomaže kontekstualizirati Gospodinovo proširenje milosrđa i primjenjuje ga na svakog grešnika gdje god se nalazio. Treba ih poštedjeti grijeha deicida (ubojstva Boga), ali im se ne daje bjanko (prazan) ček za sve njihove grijehe. Takav stav bi oduzeo ljudskoj osobi njegovu slobodu i dostojanstvo, zapravo pretpostavljajući da su ljudi previše glupi da bi otišli u pakao ili bili odgovorni za ono što rade. Također, takav stav bi djelovalo kao svojevrsni opći oprosti čak i kada to nisu tražili ili željeli. Većina nas ima neke situacije nepobjedivog neznanja (nepoznavanje činjenica koje je teško prevladati), ali većina nas točno zna što radi u većini slučajeva. Za takve ćemo stvari biti odgovorni ako ne tražimo Gospodinovu milost. Mnoge grijehe isto tako činimo u slabosti, a ne u zlobi. Ali slabost nije nemoć. Stoga, i ovdje moramo tražiti milost i nastojati rasti u snazi.
Božje milosrđe je dragocjeno. Ali pokajanje je ključ koji otključava vrata. Neka Korizma i dalje bude vrijeme u kojem prepoznajemo svoju potrebu za Božjim milosrđem i tražimo ga neprestano.
