Visoko pozicionirani član Družbe Isusove, američki isusovac vlč. Michael Garanzini izjavio je kako ga ne bi iznenadilo da nas papa Franjo ˈuvede u doba oženjenih svećenika u Rimokatoličkoj crkvi, te da bi takav potez bio zdrav za Crkvuˈ.
“Znao sam reći, ‘Pa, to će se promijeniti, ali vjerojatno ne za mog života.” A onda je došao papa Franjo, i vidim da počinje otvarati putove za raspravu“- rekao je Garanzini, kancelar Sveučilišta Loyola u Chicagu, i tajnik za visoko obrazovanje za cijelu Družbu Isusovu.
U intervju Garanzini navodi da je skandal vezan uz svećenička zlostavljanja potaknuo raspravu u korist oženjenih svećenika te doveo do “otvorenosti prema svećenikovom fizičkom i psihičkom zdravlju“.
Garanzini je istaknuo da Katolička crkva već ima neke oženjene svećenike, od kojih su najpoznatiji anglikanski svećenici koju su se obratili na katolicizam.
Garanzini dodaje kako očekuje da ovo pitanje postave engleski biskupi na sljedećoj Sinodi o obitelji u Vatikanu ovog listopada.
Prema njemu, iako dosadašnje pape možda nisu bile voljne razgovarati o tom pitanju, papa Franjo bi čak i mogao. “Mislim da će papa poput Franje reći: ‘Idemo raspravljati o tome‘”.
Papa Franjo je već ranije dao naslutiti da je zbilja spreman razgovarati o oženjenim svećenicima, čak i nedavno, kada je u veljači skupini talijanskih svećenika rekao da je problem “na dnevnom redu“.
U svibnju prošle godine, papa je rekao novinarima da svećenički celibat “nije dogma vjere, nego je pravilo života koje silno cijenim i vjerujem da je dar za Crkvu. Budući da nije dogma vjere, vrata su uvijek otvorena.”
Zagovornici otvaranja svećeništva i oženjenim muškarcima vjeruju da bi takav potez mogao dati Crkvi prijeko potrebno svećenstvo. U studenom prošle godine, primjerice, biskup Erwin Krautler iz Brazila je papi Franji predložio ideju o ređenju oženjenih muškaraca kako bi se ublažio nedostatak svećenika u njegovoj biskupiji, Brazilska nacionalna biskupska konferencija navodno proučava tu problematiku.
Vrijedi spomenuti da je papa Pavao VI. još u svojoj enciklici “Sacerdotalis Caelibatus” (1967.) razmatrao pitanje celibata napomenuvši da je ono identifikacija s Kristom, koji je i sam bio u celibatu; čin požrtvovne ljubavi kojom svećenik daje sebe potpuno u službu Bogu i njegovoj Crkvi; i znak nadolazećeg Kraljevstva Božjega, gdje se, po riječima našeg Gospodina, po “u uskrsnuću niti se žene niti se udavaju nego su kao anđeli na nebu“. (Mt 22, 30).
