„Od svih tiranija, tiranija iskreno uvedena radi dobrobiti svojih žrtava je vjerojatno najopasnija. Bilo bi bolje živjeti pod vlašću okrutnih tirana nego pod svemogućim moralnim dušobrižnicima. Okrutnost tirana ponekad može stati, njegova se pohlepa u nekom trenutku može zasititi; ali oni koji nas muče zbog naše vlastite dobrobiti će nas beskrajno mučiti jer oni to rade uz suglasnost vlastite savjesti. Oni će možda završiti u Raju, ali istodobno je vjerojatnije da će napraviti Pakao na Zemlji. Takva dobrota udara poput nepodnošljivog šamara. Biti ‘izliječen’ protiv svoje volje i od stanja koje mi možda ne bi ni smatrali bolešću, znači biti stavljen na razinu onih koji još nisu dostigli razboritost ili onih koji to nikada niti neće; to znači biti stavljen na istu razinu s djecom, imbecilima i kućnim ljubimcima”.
C.S. Lewis, Bog na optuženičkoj klupi: eseji o teologiji (Nastanak moderne teologije).
