To da jedan kardinal žele promijeniti nauk Crkve o moralnosti istospolnih odnosa, više nažalost nije nikakva novost. No sad postoji još jedan koji to zagovara, i to jedan od nedavno primljenih u zbor kardinala.
Kardinal Jean-Claude Hollerich, kojeg je papa Franjo 2019. imenovao kardinalom te imenovao generalnim relatorom za nadolazeću Sinodu o sinodalnoj Crkvi, zalaže se za takvu promjenu jer „sociološko-znanstveno utemeljenje ovog učenja više nije ispravno .”
Sada se kardinal Robert McElroy, biskup San Diega kojeg je papa Franjo prošlog kolovoza proglasio kardinalom, pridružio kardinalu Hollerichu s opširnim esejem u isusovačkom časopisu America ovog tjedna. Kardinal McElroy tvrdi da je sinodalni proces o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu prikladno vrijeme za ponovno razmatranje – i revidiranje – nekih doktrina Crkve. Među njima je i pitanje svećeničkog ređenja za žene, no njegov je glavni fokus bio na „radikalnom uključivanju LGBT-a populacije u Crkvu.”
Bilo je dosta reakcija na ovaj esej, i sigurno će ih biti još. Ovdje bih samo skrenuo pozornost na jedan aspekt pastoralnog pristupa kardinala McElroya: ukidanje čistoće.
Kardinal McElroy, u svojoj raspravi o Svetoj pričesti, prigovara tradicionalnom katoličkom učenju da su “sve seksualne radnje izvan braka toliko teške da objektivno predstavljaju radnju koja može prekinuti vjernikov odnos s Bogom” – smrtni grijeh, uobičajenim jezikom.
“Ovom prigovoru treba se suočiti direktno”, piše on, pa tako i čini:
Razlika između orijentacije i aktivnosti ne može biti glavni fokus takvog pastoralnog zagrljaja, jer neizbježno sugerira podjelu LGBT zajednice na one koji se suzdržavaju od seksualne aktivnosti i one koji to ne čine. Naprotiv, dostojanstvo svake osobe kao djeteta Božjeg koje se bori u ovome svijetu, i Božji zahvat pun ljubavi, mora biti središte, duša, lice i sadržaj crkvenog stava i pastoralnog djelovanja.
U tradicionalnoj pastoralnoj praksi to dvoje treba ići zajedno, potvrđujući dostojanstvo svake osobe, a istovremeno savjetujući da se grješna djela izbjegavaju.
Argument kardinala McElroya, da “razlika između orijentacije i aktivnosti” ne može biti “glavni fokus” potkopava mnogo više nego što on želi. Doista, kao ispovjednik trebao bi znati koliko je razlika ključna. Pokajnik koji spominje nenamjernu želju za preljubničkim odnosima, ali se odupire iskušenju, ne samo da nije kriv za grijeh, već prakticira krepost. Pokajnik koji gaji takve želje, ali ne djeluje u skladu s njima, kriv je za grijeh, iako vjerojatno ne težak. A pokajnik koji se upušta u preljub kriv je za smrtni grijeh.
Ta razlika možda nije “glavni fokus” – glavni fokus je uvijek Božja ljubav i milosrđe – ali razlika je pastoralno bitna.
Postoji veliki broj seksualnih grijeha – pornografija, masturbacija i blud koji su najčešći – gdje je razlika između orijentacije, sklonosti, želje, navike i određenog čina apsolutno temeljna.
Ne znam na koji se način održavaju predavanja za predbračne tečajeve u San Diegu, ali vjerojatno se govori o suživotu i bludu. “Razlika između orijentacije i aktivnosti” ne odnosi se samo na homoseksualnost.
Heteroseksualni zaručnici svakako su orijentirani na bračnu zajednicu, ali stvarna bračna zajednica je grešna prije braka. Slažem se da ovo ne bi trebao biti “glavni fokus” pripreme za brak, ali teško da se može ostaviti po strani zbog straha od “podijele” na predbračnim tečajevima na one koji teže čistoći i one koji to ne čine.
Odbacivanje razlike između “orijentacije i aktivnosti” u seksualnim pitanjima znači kraj čednosti kao kreposti kojoj treba težiti. Ili, u najmanju ruku, implicira stav da “L.B.G.T. zajednica” nije sposobna za čistoću i stoga joj treba propovijedati reducirano Evanđelje.
Završna riječ o samom kardinalu McElroyu. Njegovo imenovanje kao kardinala prošlog kolovoza bilo je vrijedno pažnje. Nadbiskup José Gómez iz Los Angelesa — voditelj najveće biskupije u Sjedinjenim Državama, tada predsjednik Američke biskupske konferencije, i sam imigrant iz Meksika koji je zagovornik useljenika — ignoriran je u korist biskupa San Diega.
Malo čudi da je papa, čija je omiljena fraza santo pueblo fiel de Dios — sveti, vjerni narod Božji — zaobišao latino prelata umjesto McElroya. Na dan kada je objavljen esej kardinala McElroya, Sveti je Otac dao intervju u kojemu je osudio njemački “sinodalni put” kao “elitistički”.
Čini se da bi se nešto slično moglo reći o želji kardinala McElroya da upotrijebi sinodalni proces o sinodalnosti Crkve za ukidanje čistoće. A nema elitnijeg američkog prelata od kardinala McElroya- diplome Harvarda, Stanforda, Berkeleyja i Gregoriane, isusovačkog sveučilišta u Rimu.
Kad je McElroy proglašen kardinalom u San Diegu, neki su se pitali je li to možda ponavljanje onoga što je papa Franjo učinio kada je proglasio Josepha Tobina kardinalom dok je još bio nadbiskup Indianapolisa. Ubrzo nakon toga, kardinal Tobin je premješten u Newark. Možda će novi kardinal u San Diegu uskoro biti na putu za Washington ili imenovan novim nadbiskupom u Bostonu?
Moguće je da kardinal McElroy cilja na nešto više. Je li esej o “radikalnoj inkluziji” bio način kojim će opravdati i dati podršku kolegama u Njemačkoj?
otac Raymond J. de Souza
