„Svaki put kada se crkvena zajednica pokušala sama izvući iz svojih problema, oslanjajući se isključivo na vlastite snage, metode i inteligenciju, završila je umnažanjem i njegovanjem zla kojeg je htjela nadvladati”.
(papa Franjo)
Napomena autora teksta. Trebmo moliti za Crkvu u Njemačkoj i za članove „Sinodalnog puta“ da njihova srca prihvate katolički nauk.
Posljednjih nekoliko godina, katolici diljem svijeta sa sve većom zabrinutošću promatraju kako crkvene vođe u Njemačkoj promiču ideje „Sinodalnog puta” i njegovo radikalno odstupanje od bezvremenskog katoličkog nauka. Dok su se mnogi nadali da bi Sinoda o sinodalnosti pape Franje, koja je zakazana u Rimu za sljedeću godinu, mogla odvratiti Nijemce s puta prema raskolu, uporno protivljenje njemačke sinode, potkrijepljeno nedavno izrazito heterodoksnim izjavama nekih istaknutih crkvenih prelata zahtijeva brzi odgovor.
Pod okriljem višegodišnjeg Sinodalnog procesa radi suočavanja s krizom seksualnog zlostavljanja klera u Njemačkoj, progresivni katolici i biskupi preusmjerili su „Sinodalni put” s ciljem pokretanja teološke revolucije koja redefinira temeljni katolički nauk o autoritetu u Crkvi, spolnom moralu, kleru i ulozi žena. Unatoč uvjeravanju Vatikana da njemački „Sinodalni put“ nema obvezujući autoritet, sama sinodalna razmatranja su jako štetna.
Razina uznemirenosti je jako velika među vjernim katolicima, pa su dvije susjedne biskupske konferencije objavile javna pisma u kojima upozoravaju na opasnost koja je pred nama.
Prvo pismo je bilo objavljeno prošlog mjeseca, kada je predsjednik Poljske biskupske konferencije, nadbiskup Stanislaw Gadecki, pisao predsjedniku Njemačke biskupske konferencije, biskupu Georgu Bätzingu. U pismu nadbiskupa Gadeckog navodi se da je jedno od strašnih iskušenja u modernoj Crkvi – jasno prikazano u njemačkom „Sinodalnom putu“ – pokušaj da se „ažurira Evanđelje“ uspoređujući Gospodinovo učenje sa suvremenim razvojem psihologije i društvenih znanosti.
Nadbiskup Gadecki zatim prelazi na srž stvari, a to je vjernost istinama koje nam je dao Krist. „Ne bismo trebali pokleknuti pred pritiscima svijeta… Izbjegnimo ponavljanje izlizanih slogana i standardnih zahtjeva kao što su ukidanje celibata, ređenje žena, davanja pričesti razvedenima i blagoslov istospolnih zajednica”.
Poljski biskupi duboko razumiju korijene ovog opasnog trenutka. „Kriza Crkve u Europi danas je prije svega kriza vjere”, upozorio je nadbiskup Gadecki. „Kriza vjere jedan je od razloga zašto Crkva doživljava poteškoće kada je riječ o proglašavanju jasne teološke i moralne doktrine. Autoritet pape i biskupa najpotrebniji je kada Crkva prolazi kroz izazovno vrijeme i kada je pod pritiskom da odstupi od Isusova učenja”.
Te su snažne riječi 9. ožujka isto tako ponovili njemački susjedi sa sjevera. U vlastitom pismu biskupu Bätzingu, biskupi Švedske, Norveške, Danske, Finske i Islanda istaknuli su nešto ključno što bi svakom biskupu Katoličke crkve trebalo biti očito.
„Uvijek je bio slučaj”, napisali su, „da su istinske reforme u Crkvi bile pokrenute iz katoličkog nauka utemeljenog na božanskoj Objavi i autentičnoj Tradiciji, da bi ga obranile, obrazložile i vjerodostojno pretočile u život, a ne zbog kapitulacije pred duhom vremena. Koliko je duh vremena prevrtljiv, to je nešto što uočavamo na dnevnoj bazi”.
Prepuštanje ovom zeitgeistu — duhu vremena — u samom je nacrtu njemačkog „Sinodalnog puta”, ali je isto tako nepogrešivo vidljivo u mislima i brigama mnogih viših prelata zaduženih za Crkvu u Njemačkoj, čak i nekih koji imaju veliki utjecaj na organiziranje Sinode o sinodalnosti.
U intervjuu za njemački časopis „Bunte“ početkom ožujka, biskup Bätzing je otvoreno pozvao na promjene u Katekizmu (tj. nauku) u vezi seksualnih odnosa izvan braka i homoseksualnosti. Ustvrdio je da su istospolni odnosi dopušteni „ako se rade u vjernosti i odgovornosti. To ne utječe na odnos s Bogom… Kako netko živi svoju osobnu intimu, mene se ne tiče”.
Biskup Bätzing ponovio je poziv kardinala Jean Claudea Hollericha iz Luksemburga na redefiniranje katoličkog nauka o homoseksualnosti. Komentari kardinala Hollericha posebno su značajni jer on je trenutno relator Sinode zadužen za vođenje cjelokupnog procesa Sinode o sinodalnosti koji je trenutno u tijeku diljem svijeta na razini biskupija.
Da bilo koji katolički biskup izrazi takva mišljenja je već dovoljno uznemirujuće za vjerne katolike, ali isto tako treba istaknuti da je još nečuvenije da prelati promiču takve ideje.
Papa Franjo je progovorio o „Sinodalnom putu”, čak je napisao pismo predsjedniku Njemačke biskupske konferencije u lipnju 2019., moleći ih da skrenu s puta i prigrle njegovu viziju sinodalnosti. Papa je napisao: „Svaki put kada se crkvena zajednica pokuša sama izvući iz svojih problema, oslanjajući se isključivo na vlastite snage, metode i inteligenciju, završila je umnažanjem i njegovanjem zla kojeg je htjela nadvladati”.
Čini se da su njemački biskupi i laici zaduženi za „Sinodalni put”, međutim, odlučni učiniti upravo suprotno, idući naprijed rušeći crkveni nauk s očitim ciljem utjecaja na Biskupsku sinodu u Rimu sljedeće godine.
Njemački „Sinodalni put umnožava i njeguje zla“, a u ovom trenutku samo se papa Franjo može nositi s ovom krizom. Potrebne su jače mjere, uključujući osnaživanje Kongregacije za nauk vjere da se učinkovitije nosi sa skandaloznim odlukama njemačke sinode, javno ispravljajući teološke pogreške prelata i sprječavajući bilo kakav rizik od utjecaja njemačkog „Sinodalnog puta” na odluke Biskupske sinode slijedeće godine.
Ovo je kriza vjera, baš kako su naglasili poljski i nordijski biskupi. I ovdje papa Franjo nudi temeljni nauk Nijemcima, kao i svim drugim katolicima. U prvoj enciklici svoga pontifikata, Lumen Fidei, napisao je: „Budući da je vjera jedna, mora se ispovijedati u svoj svojoj čistoći i cjelovitosti. Upravo zato što su svi članci vjere međusobno povezani, zanijekati jedan od njih, čak i onaj koji se čine najmanje važnim, jednako je iskrivljavanju cjeline” (48).
Moramo se moliti za Crkvu u Njemačkoj i za članove „Sinodalnog puta” da odbace duh vremena i prihvate jedinstven katolički nauk i bratsku brigu svojih susjednih biskupa i pape Franje.
