Njive su beskrajne divnu zelenu obukle svilu,
talasi pšeničnog mora pjevaju pjesmu života,
Nježno i slatko ko djeca u toplu majčinu krilu,
kojima srce je majke jedina ljubav, ljepota.
Draga braćo i sestre, ovako je naše njive u ovo proljećno vrijeme opisao Aleksa Kokić. Ako smo pozorno slušali prvo čitanje, ovu kiticu njegove pjesme ondje bismo mogli uklopiti bez problema. “Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.” piše sv. Petar u svojoj poslanici. Poniznost zahtjeva predanje nekom drugome, poput djeteta koji se u mačniu krilu predaje njezinoj brizi, tako se dijete Božje to jest kršćanin predaje u Božje ruke da ga on štiti, da se brine za njega.
Drevni je običaj Crkve da se na blagdan sv. Marka blagoslivlje žitno polje. Taj običaj seže još u 4.-5. stoljeće kada je preuzet od pogana i kada dobiva kršćansko obilježje. Dok smo vjerujem, zazivajući Božju pomoć u jesen posijeli pšenično zrno, lijepo je i sada, na pola puta zastati i još jednom blagoslovom Crkve zazvati Božji blagoslov na naša polja. Ta svijest, da ne ovisi sve o nama, da ne možemo mi upravljati vremenom i vremenskim prilikama, uči nas poniznosti predanja svoje brige Gospodinu. Nakon što smo učinili sve što je bilo u našoj mogućnosti On će se pobrinuti za urod naših polja.
No u svemu tome moramo također biti svjesni da blagoslov polja nije magijski čin: blagoslovili smo i sad će Bog sve to nagraditi. On nagrađuje one koji su mu vjerni. Stoga ne možeš danas zazvati Božju pomoć na svoja polja, a sutra nastaviti živjeti kao da toga nije bilo. Tu prije svega mislim na rad nedjeljom ili nedostojno ponašanje prema radnicima koje se istrebljuje do iznemoglosti ili im se uskraćuje pravedno zarađena plaća, što je podsjećam, u nebo vapijući grijeh. Također ne možeš danas zazvati blagoslov na svoje polje, a sutra nastaviti željeti da tvoj urod bude veći od susjedovog, da uspiješ prevariti i državu i onoga koji je će od tebe otkupiti plod tako što ćeš mu podvaliti malo lošiji urod. U takvom ozračju blagoslov kojeg ćemo danas zazvati na naša polja ne može djelovati.
S druge strane, ako budeš bio pravedan, ako se zaista ponizno predaš Gospodinu u ruke moleći ga ponizno da blagoslovi tvoj rad, tvoj odnos s radnicima, da ti dadne snage da budeš pravedan, obazriv na potrebe drugih, na one koji imaju manje, tada se i u tvom životu može ispuniti ono o čemu smo slušali u evanđelju: “A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro.” Ili ako te riječi preformuliramo u povod našeg današnjeg okupljanja one bi zvučale ovako: “Ako budeš u svom radu pravedan onda ću izliti obilje blagoslova na tvoje njive, tvoji radnici će te poštovati i biti zadovoljni, imat ćeš kruha na pretek, štetočina će zaobići tvoja polja”.
Draga braćo i sestre, potičem vas još jednom da dok radite na svojim poljima često podignete pogled prema Nebu od kojega sve ovisi. Ne samo danas, nego svaki dan. Samo tada možemo očekivati blagoslov jer blagoslov dolazi onda kad svu svoju brigu povjerimo njemu.
I zaključit ću s već spomenutim stihovima iz Aleksine pjesme “Ponosu mirisnih njiva”:
Pšenice, pšenice draga, ponose mirisnih njiva,
U te su marnih seljaka uprti pogledi vreli,
Jačaj se, pšenice rasti, u tebi život se skriva,
Najljepše su cvijeće ravni: klasovi puni i zreli!
Skupljaj u sebe snagu, zrna da budu puna,
Brašno da bude bijelo, puno slasti, svježine,
Kolač neka se sjaji ko zlatna kraljevska kruna,
Pšenice, pšenice draga, ponose naše nizine!
Dao Gospodin da se po zagovoru Kraljice Neba i sv. Marka sve navedeno u ovoj pjesnikovoj želji i ostvari. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
