Dugina zastava poprimila je posebno značenje u današnjim demokratskim režimima. Ona je zastava naših globalističkih elita, koja simbolizira “različitost i uključenost”, načela kojeg smatraju izvorom svog prava na vlast.
Govoreći nakon završetka hladnog rata, predsjednik George H. W. Bush sažeo je ovu politiku kada je pohvalio “otvorene granice, otvorenu trgovinu i, što je najvažnije, otvorene umove”.
Vremenom je ova politika počela definirati (diktatorski) režim. Tvrdilo se da različitost i uključenost nisu uvjeti jedne političke stranke. Dapače, one su “vrijednosti” cijeloga društva. Predsjednik Obama usavršio je umijeće izjednačavanja svoje političke agende s režimom. Protivnicima se suprotstavio izjavom: “To nismo mi”, što je značilo da njegovi kritičari nemaju pravo na svoj stav. Kada je Vrhovni sud proglasio homoseksualnost ustavnim pravom, Bijelu je kuću osvijetlio duginim bojama, uvjeren da potvrđuje nove vrijednosti “Amerike”, a ne da zauzima stranački stav.
Dugina zastava možda je bila neizbježna. Nakon 11. rujna, Katha Pollitt napisala je članak za The Nation u kojem se žalila na sve američke zastave koje su se iznenada posvuda pojavile. Osjećala se jadno. “Trenutno nema simboličnog prikaza za stvari koje su svijetu uistinu potrebne – jednakost i pravda, humanost i solidarnost i inteligencija.” Poželjela je snažni simbol “socijalne pravde, ženskih prava, demokracije, građanskih sloboda i sekularizma”. Zašto feministice, aktivistice za homoseksualna prava i zagovornice sveobuhvatnijeg, afirmirajućeg društva ne bi mogle imati svoju zastavu?
Pollittine želje su se ispunile. Kako je Darel Paul dokumentirao u knjizi Od tolerancije do jednakosti, prava homoseksualaca postala su središnja točka programa raznolikosti koji su promovirale američke pa i svjetske elite, zbog čega je njegov simbol dugina zastava. Ona za njih signalizira oslobođenje za homoseksualce, prve među jednakima u duginoj koaliciji.
Ovaj prioritet nije slučajan. Gay prava savršeno se uklapaju u ciljeve otvorenog društva naših elita. Muškarci koji ljube muškarce ruše barijere – ‘prekrasna’ slika naše elite koja teži uklanjanju prepreka u trgovini. Normalizacija, odnosno promoviranje transrodnog stila života – ‘čudesan’ priziv globalističkog sna o svijetu bez granica.
Homoseksualci su također posebno povezani sa brigom o sebi i glamuroznom konzumacijom. Oni su pioniri u sadašnjoj normi produžene adolescencije više srednje klase, bezbrižnog samačkog života koji se proteže desetljećima. Gay život također ostvaruje snove mnogih feministica – profesionalni uspjeh i samoostvarenje bez tereta plodnosti.
Stoga ne čudi da su naše elite prigrlile duginu zastavu. Leprša nad našim sveučilištima i nalazi se na prozorima globalnih korporacija. Hollywood, Silicijska dolina i Wall Street – pokretači globalizacije i rušenja granica – mašu zastavama ponosa.
Dugina zastava predstavlja režim koji naše globalizirane elite namjeravaju održati. Kao režim, svako neslaganje tretira kao nešto nelegitimno. Oni koji se protive duginoj zastavi i onome što ona predstavlja, nisu sugrađani zabrinuti za društvo koje ne može funkcionirati bez jasnih društvenih obilježja razlika između muškaraca i žena. Ne, oni su “mrzitelji” i “rasisti”.
Ovog tjedna Njemačka i Mađarska pripremale su se za utakmicu na Europskom nogometnom prvenstvu u Münchenu. Gradsko vijeće predložilo je osvjetljenje stadiona duginim bojama. Mađarska je odbila prijedlog. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó primijetio je, “Izuzetno je štetno i opasno miješati sport i politiku.”
Mađarski prigovor izazvao je negodovanje europskih elita. Vera Jorová, češka političarka koja je potpredsjednica EU-a, inzistirala je: “Duga nije uvredljiva.” Glasnogovornik njemačke vlade Steffen Siebert izjavio je da dugina zastava “predstavlja kako želimo živjeti – poštujući jedni druge i bez diskriminacije”.
“Nije uvredljivo.” “Kako želimo živjeti.” “Takvi smo mi.” Te tvrdnje određuju što jest, a što nije legitimno osporavati. To je glavno obilježje diktature. A dugina zastava, za razliku od njemačke ili mađarske, predstavlja globalistički, oslobodilački i režim otvorenog društva.
Amerika je iznjedrila politiku otvorenog društva, koji je s vremenom evoluirao u režim otvorenih granica, otvorene trgovine, raznolikosti i uključenost koji nam je sada prikazan i nametnut kao toliko samorazumljiv i nesporan da je obvezan. Amerika je izumila duginu zastavu i njezina je veleposlanstva izvoze po cijelome svijetu. Predviđam da dolazi vrijeme, možda uskoro, kada će naše elite potisnuti nacionalnu zastavu i sve upornije mahati duginom zamjenom.
