Bog je toliko dobar da nam želi svima pružiti novu priliku u životu. U Isusu Kristu pružena nam je velika Božja prilika. On je taj koji okuplja oko sebe grešnike, ljude dakle otpisane od svih, i daje im veliku priliku.
Prispodobe o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi, izgubljenom sinu govor su o istome: o velikoj potrazi koju je Bog poduzeo i poduzima zbog svakog čovjeka.
Nedavno mi je jedna osoba poslala poruku s molbom da se pomolim jer je izgubila novčanik sa svim dokumentima, karticama i svim što ide unutar toga.
Osoba je bila jako uznemirena i zabrinuta, jer joj je već u glavi bila mučna procedura prijave, odjave, birokracije i dodatnih troškova koje mora proći… Obećao sam u poruci da ću se odmah pomoliti za nju da se sve dobro svrši. Krenuo sam moliti se: ne samo svetom Anti, nego molio sam dragog Boga da pošalje pomoć svojih anđela i svih svetih kako bi se izgubljeno što prije pronašlo.
Nisam došao ni do pola krunice kad li stiže poruka: „Novčanik je pronađen i vraćen. Jedna gospođa došla na vrata prema adresi u osobnoj i vratila novčanik sa svim što je bilo u njemu. Radost se ne može ni s čim usporediti.“
VAŽNOST NEČEGA…
Ako izgubite nešto važno i vi se osjećate izgubljeno dok to ne pronađete, jer ne možete misliti ni na što drugo. Uznemirenost zbog gubitka i misli koje vas salijeću ne daju vam da se usredotočite na posao i obveze koje su vam redovite.
Inače je tako u životu: često shvaćamo važnost nečega ili nekoga tek onda kad ostanemo bez toga. Željeli bismo da se neke stvari, neke osobe i događaji vrate kako bismo im drugačije pristupali. Mislimo: „O samo kad bi mi se pružila nova prilika sigurno bih sve drugačije učinio.“
BOG NAM DAJE NOVU PRILIKU KAD SE ČINI DA JE SVE IZGUBLJENO…
Bog je toliko dobar da nam želi svima pružiti novu priliku u životu. U Isusu Kristu pružena nam je velika Božja prilika. On je taj koji okuplja oko sebe grešnike, ljude dakle otpisane od svih, i daje im veliku priliku.
Prispodobe o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi, izgubljenom sinu govor su o istome: o velikoj potrazi koju je Bog poduzeo i poduzima zbog svakog čovjeka.
Božje očinsko srce je uznemireno sve dok je neko od djece negdje daleko, među svinjama. On zato sve poduzima da nas pronađe i vrati u svoju sigurnost. On uklanja zapreke, mete i čisti prašinu i blato naše krivnje i vraća nam izgubljenu ljepotu.
Iako Nebo zna važnost i ljepotu ljudske duše, zato je Sin Božji podnio žrtvu, mi postajemo svjesni toga često tek nakon brojnih padova i poniženja. Tako se primjerice izgubljeni sin sjetio oca i svega što je imao u njegovoj blizini kad se našao u stanju svoje bijede među svinjama.
Čovjek u stanju grijeha je izgubljen i mrtav. U Isusu Kristu, svome Sinu, Bog Otac nas izvlači iz tog stanja i daje nam novi život. Kad prihvatimo tu priliku mi se okupljamo oko stola sa Isusom i sudjelujemo u radosti Božjoj, u radosti Neba zbog svih koji su pronađeni, jer smo i sami bili izgubljeni i mrtvi.
Sjećam se spontane reakcije jednog malog ministranta nakon što se ispovjedio. Izlazi on i ispovjedaonice, podiže ruke, te sav sretan viče prema drugim ministrantima: „Jeee, sad sam svet! Sad sam svet! Sad mogu u Nebo!“ Iako bi ga u drugim okolnostima trebalo opomenuti zbog toga što je bučio, mene je ta njegova reakcija u tom trenutku zadivila.
Pomislio sam: Nikad nisam nešto ljepše čuo o svetoj ispovjedi. Pa taj dečkić je i nesvjesno rekao jednu divnu istinu. U svakoj svetoj ispovijedi mi smo pronađeni i vraćeni Očevu zagrljaju. U svakoj svetoj ispovijedi raduju se anđeli jer su dobili jednog više stanovnika Neba.
KOLIKO VRIJEDIMO U BOŽJIM OČIMA?
Koliko sami shvaćamo vlastitu vrijednost i vrijednost svojih bližnjih? Što poduzimaš kako bi upoznao tu vrijednost?
„Otac otkupljuje svog sina poljupcem“ [Sv.Petar Krizolog, 400-450]
“‘Pade mu oko vrata i izljubi ga.’ Ovako otac osuđuje i ispravlja svog neposlušnog sina, daje mu umjesto šiba poljubac. Moć ljubavi prelazi preko prijestupa. Otac je otkupio grijehe svog sina poljupcem i pokrio ih svojim zagrljajem kako ne bi razotkrio njegove zločine ili ponizio sina.
Otac je tako zacijelio sinove rane da na njemu ne ostavi ožiljak ili mrlju. “Blaženi oni”, kaže Sveto pismo, “kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven” (Rim 4, 7). (izvadak iz PROPOVIJEDI 3) [Sv.Petar Krizolog, 400-450]
Sa stranice dominikanci.hr
