O ovom pišem na Božju zapovijed, da se ne može izgovoriti ni jedna duša da nema pakla, ili da tamo nitko nije bio i ne zna kako je tamo.
Opasnost od pakla koji je sveta Faustina vidjela vlastitim očima, odigrala je veliku ulogu u njenom zanosu širenja pobožnosti Božanskog milosrđa. Vrijedi ovo imati na umu kroz ovu cijelu Godinu milosrđa jer bojazan od pakla se gubi u svijesti današnjeg vjernika. Stoga, na tragu onog Tominog- ne vjerujem dok sam ne vidim... može se razmišljati i o odlomku iz Dnevnika svete Faustine gdje se opisuje njeno viđenja pakla:
Danas me je jedan anđeo vodio u ponore pakla. To je mjesto velikih muka.
Njegova površina je užasavajuće velika. Vrste muka što sam ih vidjela su sljedeće: prva muka koja čini pakao je gubitak Boga; druga – trajno predbacivanje savjesti; treća – ta se sudbina neće više nikada promijeniti; četvrta muka -vatra, što prolazi dušom, ne razarajući je; to je užasna muka; to je čisto duhovna vatra zapaljena Božjom srdžbom;peta muka – stalna tama i užasno zagušljiv miris; premda je tamno, đavli se uzajamno vide i proklinju dušu; oni vide svo zlo drugih i također svoje vlastito; šesta muka -neprestano sotonino društvo; sedma muka je užasni očaj, mržnja prema Bogu, hule, proklinjanje, psovanja.
To su muke koje zajednički trpe svi prokleti. Ali to još nije kraj. Postoje još posebne muke za duše,naime muke osjetila.Čim je pojedina duša sagriješila, time se kažnjava na strašni i neopisivi način. Postoje užasne pećine i bezdani mučenja, gdje se jedna muka razlikuje od druge. Naočigled te užasne muke bila bi umrla da me nije zadržala Božja svemoć. Grešnik treba znati da će biti mučen cijelu vječnost organom kojim je griješio.
O ovom pišem na Božju zapovijed, da se ne može izgovoriti ni jedna duša da nema pakla, ili da tamo nitko nije bio i ne zna kako je tamo. Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovjedi u bezdanima pakla i da bih izvijestila dušama i posvjedočila da postoji pakao. Sad o tom ne mogu govoriti, jer imam Božju zapovijed to pismeno ostaviti. Đavli me jako mrze, ali po Božjoj zapovjedi moraju me slušati. Što sam napisala oskudna je slika onog što sam vidjela. Jedno sam mogla zamijetiti, tamo su većinom duše koje nisu vjerovale u postojanje pakla. Kad sam došla k sebi nisam se mogla odmoriti od užasa, kako duše tamo jako trpe. Stoga još srdačnije molim za obraćenje grešnika. Bez prestanka vapim Božjem milosrđu za njih. O moj Isuse, radije bih trpjela muke do konca svijeta, nego tebe uvrijediti i najmanjim grijehom.” – Sveta Marija Faustina H. Kowalska.
Ovim povodom vrijedi spomenuti i anegdotu vezanu uz nedavno preminulu Majku Angelicu (osnivačica najveće svjetske katoličke televizijske mreže – EWTN), koja je na pitanje “Što učiniti s prijateljem koji ne vjeruje u pakao?”, odgovorila na svoj osebujan način: “Vjerovat će on kada stigne tamo!”
