Papa Franjin susret s evanđeoskim (evangelikalnim) kršćanskim pastorom Giovanniem Traettinom nastavak je njegovog dijaloga s evangeličkim denominacijama (protestantskim) još od njegovog vremena u Buenos Airesu.
Papa Franjo se susreo sa Traettinom 2006., dok je bio nadbiskup u Buenos Airesu, na trećem bratskom sastanku Obnovljenih zajednica evangelika i Katolika u Duhu.
Tom prigodom kardinal Bergoglio održao je govor o temama poput Božjeg zagrljaja i Kristovim ranama. Klečeći, primio je blagoslov evangelikalnog pastora, svećenika, i laika koji su sudjelovali na sastanku.
Ostali sudionici sastanka bili su vlč. Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskog doma i član Obnove u Duhu, najraširenijeg katoličkog karizmatskog pokreta; Matteo Calisi, tadašnji predsjednik Katoličkog bratstva karizmatskih zajednica i Giovanni Traettino, vođa Evanđeoske crkve pomirenje u Italiji.
Prije nego što je konačno podržao karizmatski pokret, kardinal Bergoglio je zaista bio vrlo skeptičan prema njima.
Sam papa Franjo je ispričao priču o svom “obraćenju” tijekom povratnog leta sa Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru 28. srpnja 2013.
“Krajem 1970.-ih i početkom 1980.-ih godina, nisam imao vremena za karizmatike“- rekao je Papa. “Jednom, govoreći o njima, rekao sam: ‘Ti ljudi brkaju liturgijsko slavlje s plesom sambe. Sada mi je žao. Mislim da ovaj pokret radi mnogo dobra za Crkvu, sveukupno gledajući.”
“Prve molitvene zajednice su pokrenuli trinitarni i isusovački redovnici.“- dodao je papa.
Ta vrsta duhovnosti “nepoznata Katoličkoj Crkvi“, ipak je”brzo i spontano rasla, iako je ponekad patila od nespretnosti koje sa sobom donosi svako novo iskustvo“, rekao je Pino Scufaro, koordinator Obnove u Duhu, u Argentini.
To je razlog zašto se Bergoglio, koji je u to vrijeme bio isusovački provincijal u Argentini, “morao distancirati od karizmatskih molitvenih lidera“.
S vremenom, Bergoglio se predomislio i počeo pomno pratiti karizmatske pokrete- i katoličke i protestantske.
Većina karizmatskih pokreta ima protestantske korijene. Pentekostalizam je u međuvremenu postao pravi hit među religijama u Latinskoj Americi. 2006. Pew Forum Anketa je pokazala da su 45 posto brazilskih pentekostalaca obraćenici iz katolicizma.
Bergoglio je ubrzo potražio razlog za povećan broj vjernika u pentekostalizmu i otkrio da je glavni čimbenik njihovo oduševljeno svjedočenje vjere.
Bergogliovo razmišljanje je također potaknuto prvim značajnim i strukturiranim iskustvom katoličko-pentekostalnog dijaloga, koji se dogodio u Italiji tijekom 1980.-ih uz podršku Ivana Pavla II., a koji je 1995. rezultirao zajedničkim dokumentom “Evangelici i Katolici zajedno.”
Papa Franjo je dao prioritet razgovoru s čelnicima manjih evanđeoskih denominacija, poput Traettina, koji je stekao političko iskustvo u redovima talijanske Komunističke partije prije nego što se obratio na pentekostalizam i osnovao svoju zajednicu.
Vaticanista Sandro Magister naglasio je u članku za “L’Espresso” da Papin susret sa Traettinom u Casertu nije “izolirana epizoda” nego “dio šireg nastojanja da se osvoji naklonost čelnika onih ‘Evanđeoskih’ i pentekostalnih pokreta cijelog svijeta, a posebno u Latinskoj Americi gdje su postali strahoviti konkurenti Katoličke crkve, te otimaju ogromne mase vjernike.”
(Izvor: Catholic News Agency)
