Papa Franjo, prvi papa iz Latinske Amerike, otputovao je u danas oko 9 sati iz Rima u Rio de Janeiro, a mi vam prigodno donosimo sažetak današnjeg članka sa stranice The Catholic Thing:
PAPA FRANJO, BRAZIL I PORUKE IZ DETROITA
Papa Franjo će otputovati u Brazil ovog tjedna na Svjetski dan mladih. Ako bismo uzeli u obzir samo izvještavanje svjetskih medija o ovom događaju, onda će glavna Papina tema biti „socijalna pravda“. Ne treba sumnjati da će Sveti otac govoriti o siromaštvu i solidarnosti, ipak su to teme koje često ponavlja u svojim govorima i homilijama. Ali ovo sasvim sigurno neće biti njegov glavni cilj, jer on uvijek mora biti evangelizacija, odnosno spašavanje duša za vječnost.
Svjetski dan mladih je pokrenuo Ivan Pavao II i neprekidno se odvija svake dvije ili tri godina od 1985.-e. U Manili se 1995.-e okupilo 5 milijuna mladih, što je prema Guinessovoj knjizi rekorda najveće okupljanje u povijesti. Od tada se na ovim susretima okupilo na desetke milijuna vjernika sa svih strana svijeta, uključujući i preko milijun mladih u Parizu.
U Brazilu Katolička crkva doživljava dramatičan pad broja mladih vjernika, a neka istraživanja pokazuju da je 20 posto katolika napustilo Crkvu i prešlo u neku noviju protestantsku skupinu, među kojima su najpopularnije evangeličke i pentekostalne denominacije. Papa Franjo zasigurno poznaje ove činjenice pa je za očekivati da će i o njima progovoriti. Zašto uopće organizirati ovakvo okupljanje ako će se samo govoriti o socijalnoj pravdi?
Ali, novinari ne mogu ozbiljno shvatiti evangeliziranje mladih. Zato, umjesto da barem spomenu ovaj temeljni cilj Svjetskog dana mladih, mediji već pišu o Papinoj borbi protiv siromaštva, pa spominju i izmirenje s teologijom oslobođenje. Razlog? Pa zbog ubrzanog proces kanonizacije salvadorskog nadbiskupa Oscara Romera, zaboravljajući da je i on sam bio protiv ove ‘marksističke’ teologije.
A sva se ova nagađanja oko papinih poruka u Brazilu odvijaju dok u toj zemlji mladi ljudi prosvjeduju zbog korupcije, rasipanja novca i siromašnog sustava obrazovanja i zdravstva. Čak se prosvjeduje protiv Svjetskog prvenstva u nogometu i Olimpijade; događaja koji će brazilski narod koštati milijarde dolare. Ovdje treba spomenuti kako zadnje desetljeće u Brazilu vlada radikalna ljevica koja nikako da nađe odgovore na pitanje siromaštva i slične društvene probleme. Povijest je već pokazala da socijalističko upravljanje gospodarstvom može samo imati negativne učinke za siromašnije dijelove stanovništva, a to se pokazalo i u američkom gradu Detroitu, koji je na kraju morao proglasiti bankrot. Zanimljiva anegdota, što se tiče Brazila, je ona iz 1970-ih godina kada je u posjet stigao njemački kancelar Willy Brandt, i sam socijaldemokrat. Kada ga je nadbiskup zamolio da radnici u Volskwagenovim tvornicama primaju istu plaću kao i oni u Njemačkoj, Brandt je odgovorio da bi to bilo odlično rješenje nezaposlenosti, ali u Njemačkoj, jer bi se tad tvornice jednostavno vratile, a to ne bi nikako pomoglo Brazilcima.
Papa Franjo će u Brazilu spominjati kršćansku obavezu brige za siromašne, i traženje načina suzbijanja siromaštva, ali će zasigurno mnogo govoriti i o onome što je bitno za ispunjavanje kršćanskog života. To ćete i sami vidjeti, samo nemojte očekivati da ćete o tome čitati u dnevnim novinama.
Robert Royal, glavni urednik The Catholic Thing
