Tijekom konferencije za tisak u avionu na povratku iz Paname (28. siječnja), papa Franjo je poslao proturječne signale o ređenju oženjenih muškaraca u latinskom obredu, s jedne strane govoreći da se osobno tome protivi, dok je istovremeno otvoren za razmatranje mogućih radikalnih iznimaka.
Njegovi komentari dolaze uoči nadolazeće Panamazonske sinode u listopadu, a očekuje se da će se raspravljati o mogućnostima ređenja oženjenih muškaraca s ciljem ublažavanja nedostatka svećenika- što neki promatrači smatraju pokušajem kojim bi se dopustilo sveopće ređenje takvih kandidata kroz stražnja vrata.
U središtu papinih komentara bile su njegove reference na misionara biskupa Fritza Lobingera, iz Južnoafričke Republike, za kojeg se zna da je pionir ideje o viri probati– ređenju starih oženjenih muškaraca dokazanih kreposti.
Premda je Papa nekoliko puta na konferenciji za novinare ponovio da ne može vidjeti sebe kako redi oženjene muškarce, jasno je dao do znanja da ipak postoji “nešto za proučavanje, razmišljanje, promišljanje i molitvu”.
Osvrćući se na područja koja trpe nedostatke svećenika, rekao je da postoji “neka mogućnost” za oženjeno svećenstvo na “vrlo dalekim mjestima”, dodajući da kada postoji “pastoralna nužnost, pastir treba misliti na vjernike”.
Međutim, upravo je naglasak na idejama biskupa Lobingera sadržan u njegovoj knjizi “Like His Brothers and Sisters: Ordaining Community Leaders“, privukao najveću pozornost. Papa je knjigu opisao kao “zanimljivu” i zatražio je daljnje proučavanje.
Rođen u Regensburgu u Njemačkoj, 90-godišnji biskup Lobinger dugo je zastupao svoj prijedlog ređenja starješina zajednice, ili “skupinu starješina”, koji će obavljati posebnu službu. Ti ljudi, odabrani iz svojih zajednica, mogu biti u braku te ne moraju pohađati bogosloviju. Teorija, kaže biskup Lobinger, temelji se na ranoj Crkvi.
U članku objavljenom u američkim novinama US Catholic iz 2010. godine, Lobinger je iznio svoj prijedlog i čvrsto se založio za ređenje oženjenih muškaraca, rekavši da ako će Crkva “nastaviti primati samo sveučilišno obrazovane kandidate u celibatu, ne postoji nada da se ikada premostiti manjak svećenika potrebnih za podjelu sakramenata”.
Tvrdio je da se stotine biskupa slaže s njegovim radikalnim prijedlogom, priznajući pritom da stotine drugih ne misle tako, strahujući da bi to “moglo riješiti jedan problem”, no uzrokovati “još veće”. Ali, baš kao i Papa, misli da je potrebna veća raspravu o tome, jer je “postalo očito da određeni prijedlozi neće funkcionirati, dok drugi hoće”.
Također je predvidio, ako se njegov prijedlog prihvati, povećan pritisak za ređenje žena: “Budući da je većina dokazanih lokalnih vođa žene, neizbježno je da će se pojaviti pitanje njihove uključenosti među zaređenim starješinama, iako to sadašnje crkveno pravo ne dopušta”.
Papin osvrt na biskupa Lobingera ne iznenađuje jer mu je kardinal Reinhard Marx preporučio da pročita djela umirovljenog biskupa, tijekom posjeta njemačkih biskupa Ad limina 2015. Također, dolazi nakon raznih izjava posljednjih godina koje zagovaraju popuštanje crkvene discipline i ređenje oženjenih, posebno od državnog tajnika kardinala Pietra Parolina i prefekta Kongregacije za kler, kardinala Beniamina Stella.
Teorije biskupa Lobingera podupire i biskup Erwin Kräutler, kojeg je papa Franjo prošlog ožujka imenovao u predsinodalno vijeće koje priprema Panamazonsku sinodu u listopadu.
Biskup Kräutler, austrijski misionar koji je služio u brazilskoj prašumi od 1981. do 2015. godine, otvoreno je rekao kako će pronalaženje načina za rješavanje manjka svećenika biti jedna od glavnih tema nadolazeće sinode. Kao rezultat, on vjeruje da će sinoda dovesti do ređenja oženjenih muškaraca za svećeništvo, a žene do trajnog đakonata.
