Ako u web- tražilicu utipkate riječi “Francis kisses hands“, možda ćete naići na priču o papi Franji kako ljubi ruku ekumenskog patrijarha, ljubi ruke preživjele žrtve holokausta, ili “podignutih obrva” gledati u fotografiju na kojoj papa Franjo ljubi ruku svećenika koji je također i homoseksualni aktivist.
Ili ćete možda pronaći ovu priču, nešto stariju. Izvorna priča datira iz 13. stoljeća, a riječ je o drugom Franji:
Svetac je bio blizu kraja svog života, nije mogu hodati i patio je zbog stigmi i teške bolesti očiju. Kada je proveden kroz jednu regiju, neki ljudi iz obližnjeg grada došli su zatražiti njegovu pomoć za svog župnika. Otkrili su da im je svećenik bio uključen u skandalozne odnose s jednom ženom iz toga grada. Svetac je doveden u grad i predstavljen svećeniku pred svima. Mislili su kako će svetac ukoriti palog svećenika. Sveti Franjo je umjesto toga pao na koljena, uzeo svećenikove ruke u svoje stigmatizirane ruke i poljubio ih rekavši: “Sve što znam i sve što sam htio znati jest da mi ove ruke daju Isusa.“
Rečeno je da se svećenik obratio.
Možda želite da papa djeluje nešto drugačije umjesto da nasljeduje sveca. Možda ga želite vidjeti kako okreće leđa istim ljudima kojima i vi okrećete leđa, da kao grom ošine grješnike koji su vama posebno odvratni. Ali umjesto toga on: ljubi ruke. On pokazuje da smo ovdje da bi međusobno donosili Krista jedni drugima.
Čujemo da papa Franjo šalje “pogrešne poruke” kada se druži s grešnicima, kao s onim aktivističkim svećenikom. No, to je ista poruka koju je Bog poslao Adamu kada ga je zvao u vrtu. To je ista poruka koju je Isus poslao kada je ispričao priču o izgubljenom sinu. Kada čovjek griješi, Bog ga zove, moli ga da mu se vrati.
Ruke sa stigmama posegnule su za rukama koje su ubijale, mučile, sve potratile ili izdale.
(Izvor: blog Da Mihi Animas)
