Papa Franjo je u petak posvetio Rusiju i Ukrajinu Bezgrešnom Srcu Marijinu, a ukazanja, proročanstva i zahtjevi Isusa i Marije u Fatimi ponovno su u mislima mnogih katolika, no jesu li svi svjesni i obaveze koja se od njih očekuje? Naime, posveta je bila samo jedan od dva uvjeta koje je Marija zatražila. Sama s. Lucija rekla je da je i posvetu iz 1984. godine “Nebo prihvatilo”, ali da nedovoljno ljudi čini ono što je Gospa tražila. Ako nam trenutni rat nije upozorenje, što nam još treba?
Doista, ne samo agresija Rusije, već i naši problemi na Zapadu, trebali bi nas podsjetiti na fatimsku poruku. U posljednjih nekoliko godina vidjeli smo da se marksističke ideologije širi u glavne tokove društva, pop kulturu, obrazovanje i da utječe na odluke vlada, posebno po pitanjima rase i spola. U ekonomiji, socijalizam je popularan među mladima, a vlade planiraju i postižu zastrašujuće razine kontrole nad našim svakodnevnim životima. Među mladima prevladavaju ateizam i areligioznost. Ljevica je sve revnije posvećena svome zagovaranju pobačaja, koji je prvi put legaliziran u Rusiji početkom dvadesetog stoljeća. Uistinu, sve se to može promatrati kao „greške Rusije” na koje je upozorila Majka Božja.
Tijekom svog ukazanja fatimskim vidiocima 13. srpnja 1917. godine, Gospa je upozorila da će Rusija širiti svoje pogreške po cijelom svijetu ako se ne učine dvije stvari. Prvo, papa, u zajednici sa biskupima u svijetu, mora posvetiti Rusiju njenom Bezgrješnom Srcu. Drugo, katolici moraju prakticirati zadovoljštine za grijehe koji se čine njezinom Bezgrješnom Srcu, danas je to poznato kao pobožnost prvih subota. Ponavljala je ove zahtjeve u narednim ukazanjima, govoreći:
Ako se moji zahtjevi usliše, Rusija će se obratiti i imati ćemo mir; ako ne, ona će širiti svoje pogreške po cijelom svijetu, uzrokujući ratove i progoneći Crkvu. Dobri će biti mučeni; Sveti Otac će mnogo trpjeti; dok će razni narodi biti uništeni.
Već nekoliko desetljeća, Marijin zahtjev za posvećenjem Rusije nije bio uslišan, ili barem nije bio uslišan u potpunosti. Obistinilo se sve ono na što je upozorila. U vrijeme kada je papa sv. Ivan Pavao II. konačno izvršio ovaj zahtjev 25. ožujka 1984. godine, pogreške Rusije, uključujući ne samo komunizam i marksizam ispravno govoreći, već i ateizam i pobačaj koji je sponzorirala država, već su se proširili diljem svijeta. Ivan Pavao II. je rekao u jednom intervju da je njegova odluka da ne spominje Rusiju po imenu došla na nagovor vatikanskih diplomata da izbjegnu potencijalne političke posljedice, što donekle možemo smatrati i providnošću jer je posvetio cijeli svijet (uključujući i Rusiju) Bezgrješnom Srcu; s obzirom da se problem već proširio izvan Rusije.
Uistinu, Isus i Marija su rekli s. Luciji Santos da će posveta biti obavljena prekasno kako bi se izbjegle te kazne, ali da će se ipak, kada se njihova dva zahtjeva (posvećenje i izvršavanje zadovoljštine prve subote) konačno usliše, obraćenje Rusije dogoditi i da će nastupiti razdoblje mira u svijetu.
Činilo se da učinci posvećenja iz 1984. godine nisu ispunili ovo obećanje. Iako se Sovjetski Savez ubrzo nakon toga raspao, velikim dijelom zahvaljujući naporima istog Pape koji je izvršio posvećenje, i iako je Rusija prestala biti komunistička, ne može se reći da se potpuno obratila. I dok je svijet oslobođen prijetnje sovjetske agresije, bilo bi pretjerano reći da su desetljeća nakon 1984. godine bila razdoblje istinskog mira u svijetu ili da je Bezgrješno Srce pobijedilo svijet.
Pa što je pošlo po zlu? Ono što se često zanemaruje u raspravama o tome je li posveta 1984. godine ispravno obavljena jest da je posveta bila samo jedan od dva uvjeta za koja je Marija rekla da bi ih trebalo ispuniti. Sama s. Lucija rekla je da je posvetu 1984. godine “nebo prihvatilo”, ali da nedovoljno ljudi čini ono što je Gospa tražila.
Teško je razumjeti zašto nekoliko dobrih papa tijekom nekoliko desetljeća prije Ivana Pavla II., nije uspjelo ispravno izvršiti posvećenje Rusije. Ali onda pogledam sebe i pitam se zašto ne radim one jednostavne, lake stvari za koje znam da bi promijenile moj život i svijet na bolje. Nema sumnje da će obnovljeno posvećenje (Rusije i Ukrajine) pape Franje biti od koristi, dramatično se molimo, ali ono što uistinu treba učiniti u fatimskim zahtjevima nije odgovornost Svetog Oca, nego cijelog Božjeg naroda.
Neuspjeh katolika da slijede Isusove i Marijine zahtjeve je tragičan, s obzirom na to da prakticiranje pobožnosti vezanih uz prvu subotu ne može biti lakše. Poznajem katolike, kao što znam i sebe; i zaključujem da nismo toliko različiti od bilo koga drugog. Svaki dan provodimo sate čitajući, razmišljajući, svađajući se i žaleći se na sva zla u našem narodu i u Crkvi. Gubimo naš mir, zanemarujemo svoje stanje u životu i griješimo u tome kako reagiramo na trenutne događaje. Zabavljamo se teorijama o propadanju Zapada, a činimo malo da to propadanje zaustavimo u području koje je stvarno važno, a to je duhovna borba i zbog toga smo zaslužili izgubiti.
Rečeno nam je, u objavama koje je Crkva odobrila i potvrdila pobožnošću svetaca, da ako smo voljni ići na ispovijed, primiti euharistiju, moliti krunicu i meditirati petnaest minuta jednom mjesečno, moć Marijinog Bezgrješnog Srca će preobraziti svijet u nešto najljepše što smo vidjeli u svome životu. Rečeno nam je što će se dogoditi ako ne učinimo te stvari. Dogodilo se nešto potpuno suprotno.
Kada ćemo početi slušati? Gospa je rekla da će njezini zahtjevi u konačnici biti ispunjeni i njezino Bezgrješno Srce trijumfirati. Hoćemo li to doživjeti u naše vrijeme? Ili će svijet morati biti još više uronjen u bijedu i sotonsko ropstvo sve dok buduća generacija, gotovo do smrti ponižene Božjim kaznama, konačno ne odluči da je bilo dosta?
Nemojmo više odgađati. A kada počnemo ispunjavati ovaj najlakši od božanskih zahtjeva, možemo činiti i druge stvari preporučene u Fatimi za naše vlastito obraćenje i obraćenje jadnih grešnika: svakodnevno moliti krunicu, nositi škapular i živjeti posvetu Mariji koju ona preporučuje, čineći pokoru za grešnike i odštetu za uvrede protiv Marijina Bezgrješnog Srca.
Sve ovo mora biti učinjeno u duhu osobnog obraćenja, jer molitve koje se upućuju samo za promjenu svijeta, a ne nas samih, nisu nikakve molitve; one se neugodne Bogu. Oni koji koriste Fatimu kao još jedan štap kojim tuku svoje nadređene u Crkvi ili izriču samo-zadovoljavajuće teorije koje nemaju nikakve veze s osobnim obraćenjem, zapravo diskreditiraju Gospinu poruku i općenito autentičnu privatnu objavu u očima subraće katolika. Ipak, zlostavljanje Marijinih ukazanja od strane njezinih lažnih poklonika nije isprika za njihovo ignoriranje.
