Isus je išao pred njima… (Usp. Mk 10,32) I u ovom času Isus ide pred nama. On je uvijek ispred nas; prethodi nam i otvara nam put… Ovo je naše pouzdanje i naša radost: biti njegovim učenicima, biti s njime; koračati za njim, slijediti ga… – riječi su Svetoga Oca na početku homilije, jutros na konzistoriju, tijekom kojega je u kardinalski zbor uvrstio 19 novih kardinala.
Kada smo u Sikstinskoj kapeli s kardinalima slavili prvu Svetu misu, hoditi ili ići bila je prva riječ koju nam je Gospodin predložio – kazao je. Danas se ta riječ vraća, ali ovaj puta kao čin i djelovanje Isusovo koje traje: Isus je išao… Ovo nas u evanđeljima pogađa: Isus mnogo hodi (ide), poučavajući na tom putu svoje učenike. Ovo je važno jer Isus nije došao poučavati nas filozofiji ili ideologiji, nego putu – kazao je papa Franjo te nastavio – putu koji nam je prevaliti u zajedništvu s njim, a put se upoznaje prevaljujući ga i hodeći njime. Da, draga braćo, naša je radost – hoditi s Isusom.
I to nije lako niti udobno, jer put koji bira Isus, put je križa. Dok su na putu, On svojim učenicima govori o onome što će mu se dogoditi u Jeruzalemu: naviješta svoju muku, smrt i uskrsnuće. Učenici su time zaprepašteni i prestrašeni. Zaprepašteni su jer za njih je uzići u Jeruzalem značilo sudjelovati u Mesijinu trijumfu; u njegovoj pobjedi, što se nešto kasnije vidi iz Jakovljeve i Ivanove molbe; a prestrašeni su jer bi se – ono što je Isus imao podnijeti – i njima moglo dogoditi.
Za razliku ondašnjih učenika, mi znamo da je Isus pobijedio i utoliko se ne trebamo bojati križa; štoviše, u križu je naša nada – kazao je Papa. Ipak, i mi smo ljudi; grješni i izloženi napasti misliti na ljudski, a ne na božanski način. A koja je posljedica svjetovnoga gledanja i razmišljanja? Evanđelje nam kaže: Ostala se desetorica počeše gnjeviti na Jakova i Ivana (r. 41). Ako prevlada mentalitet svijeta, podvuku se također rivalstvo, zavisti i podjele.
Dakle, riječ koju nam Gospodin danas upravlja, čisti nas iznutra, rasvjetljuje našu savjest i pomaže nam da se potpuno uskladimo s Isusom; te da to učinimo zajednički u trenutku kad se Kardinalski zbor proširuje u svojim novim članovima.
Isus ih tada dozva k sebi (Usp Mk 10,42), drugi je Gospodinov čin. Tijekom putovanja je vidio da treba govoriti s Dvanaestoricom, zaustavi se i pozva ih k sebi. Braćo, dopustimo da nas Gospodin Isus pozove k sebi! Dopustimo da nas okupi i slušajmo ga s radošću zajedničkog prihvaćanja njegove Riječi; da dopustimo da nas Ona i Duh Sveti pouče, kako bismo oko Njega uvijek sve više postajali jedno srce i jedna duša.
Dok smo ovako okupljeni, pozvani k našem jedinom Učitelju, reći ću vam što je Crkvi potrebno: potrebni ste joj vi i vaša suradnja; prije i samoga vašega zajedništva sa mnom i međusobnoga zajedništva. Crkva je potrebna vaše hrabrosti i naviještanja Evanđelja u svakoj prigodi; bilo zgodnoj, bilo nezgodnoj, te da posvjedočite za istinu.
Crkva treba vašu molitvu, kako bi Stado dobro napredovalo na putu Kristovu; molitvu – ne zaboravimo to – koja s navještajem Riječi spada na prvu zadaću biskupa. Crkva treba u ovom trenutku boli i patnje tolikih zemalja, posebno treba vaše suosjećanje. Izrazimo svoju duhovnu blizinu crkvenim zajednicama i svim kršćanima koji podnose diskriminacije i progonstva. Imamo se boriti protiv svake diskriminacije! Crkva treba našu molitvu za njih kako bi bili snažni u vjeri i znali na zlo uzvratiti dobrom. Ova se naša molitva proteže na svaku osobu koja trpi nepravdu zbog svojih vjerskih uvjerenja.
Crkva nas treba kao ljude mira koji svojim djelovanjem, željama i molitvom, tvorimo mir; mirotvorci: stoga zazovimo mir i pomirenje na narode koji u ovim vremenima kušaju nasilje, isključenost i rat. Hvala vam predraga braćo! Hodimo zajedno za Gospodinom i dopustimo mu da nas uvijek okuplja bliže Sebi, unutar vjernoga Božjeg Naroda, u svetoj majci Crkvi – kazao je Papa zaključujući svoju propovijed.
S današnjih devetnaest novoimenovanih kardinala, Kardinalski zbor broji 218 članova: 122 kardinala izbornika i 96 neizbornika. Novoimenovani kardinali dolaze iz petnaest država svijeta. Osmorica su Europljani: od kojih pet Talijana, te po jedan iz Njemačke, Velike Britanije i Španjolske; četvorica su pak iz Sjeverne i Srednje Amerike odn. iz Kanade, Nikaragve, Haitija i s Malih Antila; trojica dolaze iz Južne Amerike odn. iz Čilea, Brazila i Argentine; dvojica iz Afrike: iz Obale Bjelokosti i iz Burkine Faso, te dvojica iz Azije odn. iz Južne Koreje i s Filipina.
(Izvor: Radio Vatikan)
