Prilikom postavljanja biste na Papinskoj akademiji znanosti, u čast papi Benediktu XVI., papa Franjo se obratio prisutnim članovima akademije, podsjećajući na duh „dragoga pape Ratzingera“, na njegov nauk, primjer, djela, odanost Crkvi. „Taj duh“ – rekao je Sveti Otac Franjo – „daleko od toga da propada s prolaskom vremena, čini se sve većim i jačim iz naraštaja u naraštaj“.
Papa Franjo istaknuo je više puta kako je papa u miru „veliki Papa“, i objasnio da je „velik zbog snage i inteligencije uvida, velik zbog svojeg značajnog doprinosa teologiji, velik zbog svoje ljubavi za Crkvu i sve ljude; velik zbog svojih kreposti i religioznosti“. Papa je Franjo također zahvalio članovima akademije, na završetku njihovog šestoga plenarnog zasjedanja, na njihovom zalaganju za znanstveni napredak, kako bi se poboljšali uvjeti ljudskoga života – osobito za najsiromašnije.
Osvrnuvši se na temu upravo zaključenoga plenarnog zasjedanja, evolucija pojma prirode, Papa je podsjetio kako Bog u stvaranju nije poput mađioničara s magičnim štapićem, već stvara bića koja se razvijaju prema unutarnjem zakonu koje je Stvoritelj usadio u svako stvorenje. „Veliki prasak, koji se postavlja na početak svijeta, ne proturječi božanskom stvaralačkom djelu, već ga zahtjeva. Evolucija u prirodi ne opovrgava ideju stvaranja, jer evolucija pretpostavlja stvaranje bića koja evoluiraju“ – istaknuo je Papa.
Govoreći o čovjeku, Papa je naglasio kako on predstavlja novinu, jer mu Bog darom slobode daje posebnu autonomiju. Čovjeku, dalje, povjerava vlast i odgovornost za sve stvoreno. Na znanstvenika, stoga – a napose kršćanina koji je znanstvenik – spada stav ispitivanja budućnosti čovječanstva i zemlje, kako bi ih očuvao i uklonio prijeteće opasnosti – kako za okoliš – tako i za čovjeka. „Koliko god ograničena, čovjekova djela sudjeluju u Božjoj moći, i stoga čovjek može izgraditi svijet prikladan za njegov dualni, tjelesni i duhovni život; izgraditi humani svijet za sve ljude, a ne samo za privilegiranu skupinu ili klasu“ – kazao je papa Franjo
Sveti Otac je međutim i upozorio da čovjekova djela – kada njegova autonomija postane protivna slobodi – „uništavaju stvoreno i čovjek se stavlja na mjesto Stvoritelja, a to je teški grijeh protiv Boga.“ Na kraju svojega govora, Papa je potaknuo okupljene da nastave raditi i ostvarivati teoretske i praktične inicijative na korist ljudima te je novim članovima Papinske akademije znanosti, uručio prigodno obilježje pripadnosti toj instituciji.
