Papa Franjo, koji je 70-ih godina i sam bio na čelu Isusovačkog novicijata u rodnoj Argentini, upozorio je poglavare svog reda na neke nedostatke u sjemeništima, odnosno u formaciji, kao npr. kada budući svećenici samo „stisnu zube, trude se ne činiti greške, slijediti pravili i ostati nasmiješeni samo čekajući dan kada će im biti rečeno: ‘dobro, sada ste završili s formacijom’.“
“To je licemjerno a rezultat je klerikalizam, što je jedan od najgorih zala.“
Izobrazba svećenika, rekao je, mora biti “umjetničko djelo, a ne policijska akcija.”
“Moramo im formirati srca. Inače ćemo stvarati mala čudovišta. I onda ta mala čudovišta oblikuju Božji narod, a od toga mi se stvarno ježi koža”– izjavio je papa.
“Ne govorim o ljudima koji se prepoznaju kao grešnici: svi smo grešnici, ali nismo svi korumpirani“, rekao je papa Franjo. “Grešnici su prihvaćeni, ali ne i ljudi koji su korumpirani.“
Papa Franjo često kritizira pojam klerikalizma u svojem pontifikatu i moram priznati da baš i ne razumijem o čemu govori. Sada je otvoreno kritizirao i jednu vrstu svećenika koji tek izlaze iz sjemeništa. I opet mi nije jasno.
Ali što se tiče Družbe Isusove i formacije svećenika, zaprepašten sam saznanjem da se ovdje u Australiji, gdje se trenutno nalazim, The Jesuit Theology College, odnosno bogoslovija Družbe, još od 1973.-e godine i formalno ujedinila s Anglikanskom, Kongregacijskom, Metodističkom i Prezbiterijanskom crkvom u formiranju United Faculty of Theology odnosno Ujedinjenog Bogoslovnog fakulteta. Pitam se kakav je rezultat formacije ovih svećenike i je li Sveti otac i na njih mislio kada je govorio o čudovištima koja se odgajaju u našim sjemeništima.