Dok se sprema za put u Budimpeštu (28. travnja), Papa sigurno neće izostaviti dva najistaknutija medijska trenutka svakog svog putovanja: konferenciju za novinare na povratku u Rim i razgovor s lokalnim isusovcima, koji se održava iza zatvorenih vrata, a potom transkribira i izdaje u „La Civiltà Cattolica”.
U oba slučaja, kao i uvijek, njegove će primjedbe biti vrlo slobodne. Pričat će onome što mu se sviđa i bez ikakvih ograničenja, ništa drugačije u odnosu na ono što je ranije rekao, neće se bojati promijeniti stav ili proturječiti ako mu se čini da mu to odgovara, kao što je više puta učinio. Zadatak vatikanskog Tiskovnog ureda, a kasnije i novina, bit će da jednostavno prepišu i registriraju taj golemi i nesređeni arhiv izgovorenih i napisanih riječi koje će budući povjesničari vezati uz pontifikat pape Jorgea Maria Bergoglia.
Riječ je o pontifikatu koji ima sve više ad hoc govora. Došlo je do toga da su se službenici zaduženi za snimanje njegovih govora već nekoliko puta našli u situaciji da moraju skratiti i ukloniti barem neke nepotrebne dodatke.
Sve do prije nekoliko mjeseci, bila je standardna praksa papinskih arhivara da objave sve što je papa rekao. Često se znalo dogoditi da bi papa Franjo, primajući osobe ili skupine, ostavio po strani govor koji su pripremili suradnici i govorio bi iz glave, sve bi ušlo u zapisnik, i neodržani govor i stvarno izgovorene riječi.
Uz to treba uzeti u obzir da objavljivanje svega nije bilo uvijek ugodno. Primjerice, prošle godine – 24. listopada, papa Franjo je primajući bogoslove i svećenike koji studiraju u Rimu, na nevino pitanje o digitalnom svijetu, to iskoristio za digresiju o poroku gledanja pornografije, kao da je to porok svih prisutnih i odsutnih svećenika i bogoslova, pa k tome i časnih sestara i posvećenih laika/inja.
Zatim je prošle godine, točnije 10. prosinca, prema nekima u Vatikanu, otišao predaleko, jer je za vrijeme audijencije sa sjemeništarcima i odgojiteljima u Barceloni, ostavio po strani pripremljeni tekst jer je bio “dosadan“. Franjo je prekoračio ograničenje onoga što se smije govoriti, uz posebnu osudu prema karijeristima – koristeći ulične uvrede.
To nije sve. Govoreći na toj audijenciji, papa je navodno naredio da se u sakramentalnoj ispovijedi uvijek i za sve daje odrješenje, „čak i ako vidimo da nema svrhe ispravljati”. Prethodno je ispovjednika koji ne daje odrješenje nazvao „delinkventom“.
Činjenica je da od ovog Franjinog govora – o kojem su kasnije izvijestili mnogi prisutni – ništa nije službeno objavljeno. I slično je učinjeno sa sljedećim susretima, posljednji od njih se dogodio 17. travnja, kada je papa Franjo u audijenciju primio Zajednicu Blaženstava.
Čak se i Državno tajništvo neko vrijeme osjećalo dužnim postaviti barijeru Franjinoj verbalnoj neobuzdanosti.
Sve do ljeta 2020., praksa je bila da se nekoliko sati unaprijed novinarima, akreditiranim u vatikanskom Tiskovnom uredu, daje govor koji će papa govoriti na nedjeljnom Angelusu, uključujući završni dodatak, često s referencama na aktualne događaje i probleme međunarodne politike.
No 5. srpnja te godine, dogodilo se da je nekoliko minuta prije podneva novinarima dojavljeno da papa neće čitati posljednjih petnaest redaka teksta koji im je podijeljen, kako se kasnije i pokazalo.
Bile su to fino izbrušene rečenice i bile bi prve koje je Franjo posvetio gubitku slobode Hong Konga, o čemu je do tada šutio. Nakon što su ih obznanili različiti mediji, oni su zapravo učinili još ozbiljnijom Papinu šutnju o progonu kršćana u Kini.
To je dovelo do odluke da se, radi izbjegavanja daljnjih incidenata, više ne opskrbljuje novinare unaprijed pripremljenim (posljednjim) riječima nedjeljnog Angelusa, već samo komentarima na Evanđelje dana.
Reformirajući rimsku kuriju na svoj način, Franjo je osnovao Dikasterij čija bi zadaća trebala biti upravo komunikacija, na čelu s dvojicom vrsnih novinara laika, Paolom Ruffinijem i Andreom Torniellijem.
Ali Bergoglio nikada nije pokazivao osobitu sklonost službenim komunikacijskim kanalima.
Papa Franjo je u onih nekoliko puta kada je posjetio novine „L’Osservatore Romano”, ponizio one koji pišu za novine, od glavnog urednika Andrea Mondea naniže, bezosjećajnim mudrovanjem o malom broju prodanih primjeraka. A u deset godina dao je “papinim novinama” samo jedan od svojih bezbrojnih intervjua. I to je pritom bio ublaženi intervju, izrezan iz njegova predgovora knjizi o svetom Josipu, koji nije niti je mogao postati čak ni marginalna vijest.
Niti papa Franjo daje informacije djelatnicima Tiskovnog ureda Svete Stolice. Prošlog mjeseca (29. ožujka), kada je papa bio hospitaliziran, službeno telegrafsko priopćenje ograničilo se na to da je on tamo otišao „na neke ranije zakazane medicinske pretrage“.
Međutim, kada je opasnost prošla, papa Franjo je rekao nešto sasvim drugo. Prvo je novinarima na izlasku iz bolnice rekao: „Još sam živ“. Ali onda je procurilo nekoliko dodatnih detalja u telefonskom pozivu – devedesetom u deset godina – prijatelju po imenu Michele Ferri, koji je za novine prenio upravo ove papine riječi: „Gadno sam se proveo. U bolnicu sam stigao bez svijesti. Još nekoliko sati i ne znam bih li doživio da to ispričam“.
Stoga ne čudi da se u Vatikanu ne jedan nego dva Tiskovna ureda smatraju aktivnima: onaj Svete Stolice i drugi u Domu Svete Marte, a potonjim upravlja osobno papa.
Zapravo, bezgranična količina intervjua koje Franjo daje najrazličitijim novinama ni na koji način ne prolazi kroz filtar Dikasterija za komunikaciju. Najviše se time bave oni iz papinog odabranog osobnog unutarnjeg kruga, od mons. Darija Viganòa do fra Marca Pozza. Ili se papa jednostavno sam pobrine za to.
„L’Osservatore Romano” i drugi službeni kanali poput „Vatican News“ mogu intervenirati samo naknadno. Na primjer, s prikazom Franjinog 83-minutnog razgovora s desetak mladih ljudi iz cijelog svijeta koji je emitiran 5. travnja na platformi za streaming Disney+, snimljenim mjesecima ranije u filmskom studiju u udaljenoj rimskoj četvrti Pietralata. Nadrealan razgovor, prožet drskim i često neprijateljskim pitanjima, s jednom sudionicom koja kaže da joj je izrada i prodaja pornografskih videa omogućilo da „preuzme vlasništvo nad svojim tijelom i osobnošću” i dalo joj je „nevjerojatnu slobodu kod kuće”. (…)
Papa Franjo je također stvorio vlastiti bizaran osobni komunikacijski kanal s Rusijom, preko osobe od povjerenja i moskovskog patrijarha Kirila i predsjednika Vladimira Putina, po imenu Leonid Sevastjanov. On je taj koji objavljuje papine riječi koje je prikupio sa susreta ili dopisivanja. Bez ikakvih demantija, čak ni kada je otkrio da je Franjo, na povratku s puta u Mongoliju planiranog za rujan, želio svratiti na krajnji istok Rusije, u Vladivostok, kako bi posjetio Nacionalni park za zaštitu leoparda, od kojih je jednom već dao ime Martín Fierro – po protagonistu istoimene argentinske pjesme…
Franjo također koristi platformu Twitter, gdje ima 53 milijuna pratitelja. Međutim, od prije nekoliko dana njegov se račun našao na udaru Elona Muska, vlasnika mreže, koji je uklonio njegov certifikat o autentičnosti. Bit će mu vraćen kada plati. To je kazna koja je izrečena i drugim poznatim ličnostima, od patrijarha Kirila preko ajatolaha Khameneija do Donalda Trumpa.
„Dok čeka vijesti o novoj politici platforme (Twittera), Sveta Stolica vjeruje da to može uključivati potvrdu o autentičnosti za račune”, ovo je bio komentar iz Vatikana, nije jasno da li iz Tiskovnog ureda ili iz Svete Marte.
