Vatican Insider je danas objavio zanimljivi članak u kojem predviđa novi put kojim papa Franjo kani voditi Crkvu (u odnosu na sekularni svijet, naravno).
Nakon što je papa Ivan Pavao II favorizirao zapadni kapitalizam nad istočnim komunizmom, a papa Benedikt tražio model ‘kreativne elite’ u Crkvi, papa Franjo je, čini se, sada skrenuo ulijevo inzistirajući na afirmiranju socijalne poruke iz evanđelja. U članku citiraju Maria Marazziti-a, glasnogovornika zajednice Sant’ Egidio, kojeg pontifikat papa Franje podsjeća na tranzicijsko doba između Pia XII i Ivan XXIII. Po njemu, papa Franjo „donosi oblik teologije oslobođenja koja zamjenjuje marksizam s kršćanskim milosrđem“. On nastavlja da „Bergoglio stavlja naglasak na promjene i prava za one na dnu, bez kojih nema ljudskog dostojanstva. On traži ‘dobro politiku’ koja bi trebala ispraviti greške nastale u globalnom kapitalizmu“. U nastavku članka koriste se već poznate činjenice o papinoj prošlosti u Latinskoj Americi kako bi potvrdili tezu da Franjo zaista kani uvesti svoju verziju ‘perestrojke’ u Kuriju.
Kako Vatikan Insider, ili La Stampa u izvornom nazivu, slovi za dosta liberalno orijentiran izvor informacija iz Vatikana, nije čudno što se uredništvo tog portala veseli ovakvoj analizi Franjinog pontifikata. Pitanje je samo jesu li u pravu, ili poput ostalih lijevo orijentiranih medija, tumače papine poruke onako kako bi ih htjeli čuti. S druge strane, možda su u pravu, s tim da je pogled na Crkvu iz latinsko-američke perspektive drugačiji od onoga na što smo ‘mi’ Europljani navikli.
Na ovom ‘ljevičarskom’ putu kojim nas papa navodno vodi, kako nas neki hoće uvjeriti, ipak stoji jedan veliki paradoks. A to je da će se politika tog puta, koliko god se spominjalo evanđelje, u realnom svijetu uvijek na kraju kositi s učenjem Crkve. Između ostalog, brojne enciklike prijašnjih papa, počevši od Lea XIII, već su obrazložile stav Crve prema socijalnim i inim temama koje danas zaokupljaju političku ljevicu. Kada bi papa Franjo zaista predložio (?) neku novu formu teologije oslobođenja za vjernike, pitanje je kako bi se ona realizirala u ‘realnom svijetu’. Jedine političke opcije, a papa bez sumnje govori o političkom i gospodarskom pitanju, a ne o duhovnom siromaštvu, su stranke današnje ljevice –te iste stranke koje i na Zapadu i u Latinskoj Americi i u Africi vode sekularnu ideologiju, koja je u svakom pogledu u suprotnosti s magisterijem Katoličke Crkve.
Moguće je da papa Franjo govori o jednoj utopijskoj politici, koju bi vjernici trebali prihvatiti i za što bi se trebali boriti. Nažalost, prave bitke se već vode s današnjom politikom, i to u pravom svijetu u kojem živimo pa bi na ovom polju dobro došlo više podrške od Svetoga Oca, kako u Europi, tako i u Argentini.
