Pojedini smrtni grijesi su toliko zli da se za njih kaže da su grijesi koji vape u nebo za osvetom: ubojstvo (Post 4,10), sodomija (Post 18,20-21), tlačenje udovica i siročadi (Izl 2, 23), i uskraćivanje pravedno zarađene plaća radnicima (Jak 5,4).
Na jednom mjestu u svojoj najnovijoj autobiografiji, pod naslovom Život: Moja priča kroz povijest, papa Franjo kaže da bi homoseksualni parovi, čak i ako ne bi trebali imati pristup zakonitom braku, ipak trebali moći “živjeti dar ljubavi” uz pravnu podršku.
Ulomci autobiografije, koju je napisao s talijanskim novinarom Fabiom Marcheseom Ragonom, objavio je talijanski dnevnik Corriere della Sera, uključuju i ovo:
Istospolni brakovi nisu mogući, ali građanske zajednice jesu: „Pravo je da ovi ljudi koji žive dar ljubavi mogu imati zakonsko pokriće kao i svi drugi. Isus je često izlazio ususret ljudima koji su živjeli na margini, a to je ono što Crkva danas treba činiti s osobama iz LGBTQ+ zajednice, koje su unutar Crkve često marginalizirane: učiniti da se osjećaju kao kod kuće, osobito oni koji su primili krštenje i oni su, u svim namjerama i svrhama, dio Božjeg naroda. A tko nije primio krštenje, a želi ga primiti, ili želi biti kum ili kuma, neka je dobro došao.”
A o blagoslovima neregularnih parova, Papa Franjo dalje kaže: „Samo želim reći da Bog ljubi sve, a posebno grešnike. I ako braća biskupi odluče ne ići tim putem, to ne znači da je to predvorje raskola, jer se nauk Crkve ne dovodi u pitanje.”
Točna ili ne, autobiografija kao osobni memoari nema nikakvu učiteljsku vrijednost, bez obzira na autorstvo. Dvosmislenost nije dvobena, a njezine izražene heretične implikacije zahtijevaju komentar svećenika kako bi se zaštitio integritet njegove ispovjedaonice.
Kao što su mnogi primijetili, ove primjedbe pape Franje u suprotnosti su s dokumentom Kongregacije za nauk vjere iz 2003., “Razmatranja u vezi s prijedlozima za pravno priznavanje zajednica između homoseksualnih osoba,” koji daje neke vrlo snažne izjave:
Nema apsolutno nikakve osnove da se homoseksualne zajednice na bilo koji način smatraju sličnim ili čak iole analognim Božjem planu za brak i obitelj. Brak je svet, dok su homoseksualni odnosi protivni prirodnom moralnom zakonu. … U onim situacijama u kojima su homoseksualne zajednice zakonski priznate ili im je dan pravni status i prava koja pripadaju braku, jasno i izrazito protivljenje je dužnost. Mora se suzdržati od bilo kakve formalne suradnje u donošenju ili primjeni tako ozbiljno nepravednih zakona i, koliko je to moguće, od materijalne suradnje na razini njihove primjene. … Crkva uči da poštivanje homoseksualnih osoba ne može ni na koji način dovesti do odobravanja homoseksualnog ponašanja ili do pravnog priznanja homoseksualnih zajednica.
Razne vrste sodomije ni u kom slučaju nisu ljubavni čini. Isus nije odobravao živote grešnika; izmamio je njihovo obraćenje. Svi smo mi grešnici, uključujući i one koji se ne ponašaju prema nemoralnim seksualnim sklonostima. Međutim, oni koji djeluju na temelju nemoralnih seksualnih sklonosti ne sudjeluju u autentičnoj ljudskoj ljubavi. Promiskuitetne – istospolne ili heteroseksualne – aktivnosti nemaju nikakve veze s ljudskom ljubavlju uzdignutom Božjom milošću.
Fraza “LGBTQ+” je neznanstvena i moralno lažljiva. “Gay” je homoseksualni aktivistički termin. “Biseksualac” slavi promiskuitetnu sodomiju i blud. Osoba ne može biti “transrodna”. Hormonsko liječenje i genitalno sakaćenje ne mogu promijeniti spol osobe. Kromosomi ostaju muški ili ženski. “Queer” je aljkav i politički nabijen izraz za promiskuitet. Znak + otvara vrata svakoj perverziji, uključujući pederastiju i bestijalnost.
Crkva je naša majka i sve nas poziva na obraćenje i bogoslužje. Ali nepokajani očiti teški grešnici ne bi trebali stati u red za pričest. Sugestija da grešnicima – poput onih koji pate od disfunkcionalnih seksualnih sklonosti – “mi sudimo” sugerira da smo mi sami bez grijeha. Ali, opet, svaki kršćanin je grešnik. Kako se kaže, osuđujemo grijeh, ali ne i grešnika. Ali ako postoji dovoljno dokaza o grešnom načinu života, moramo osuditi zlo ponašanje.
Nijedan promišljen kršćanin ne okreće leđa grešnicima. Moramo priznati zdravorazumsku stvarnost i temeljne moralne istine. Pazimo i na ispravno značenje riječi. Ne postoje “transseksualci”, “gejevi”, “queer”, “biseksualci” ili “transrodne” osobe. Mi smo djeca Božja i ne smijemo se definirati grešnim sklonostima.
Vlastiti interes djelomično pokreće ovu bolnu kritiku. Dobar ispovjednik ne smije dopustiti da te pogreške ugroze njegove dužnosti u ispovjedaonici. Vjerni svjedoci Deset zapovijedi nikada nisu raskolnici. Ali oni koji odstupaju od Deset zapovijedi i predlažu promjene u crkvenom učenju krivi su za ozbiljnu pogrešku, pa čak i raskol (pod pravim uvjetima). Nemojmo dovoditi u pitanje autentične doktrine Crkve niti negirati stvarnost ljudske spolnosti.
Ova naizgled privatna mišljenja pape Franje, objavljena kao autobiografija ili zabilježena u intervjuima, nemaju nikakav doktrinarni autoritet. Zbog njegove povijesti izazivanja doktrinarne zbrke, moramo pažljivo usporediti Papine izjave s tradicionalnim učenjem Katoličke Crkve. Kada nisu u skladu s tim učenjem, moramo ih odbaciti ili ignorirati.
otac Jerry J. Pokorsky
