Danas objavljujemo pismo poznatih obraćenika Svetom Ocu i sudionicima ovogodišnje Sinode o obitelji. Među potpisnicima pisma su jedan biskup, mnogo svećenika i redovnika, te profesora, publicista i drugih intelektualaca koji su aktivno uključeni u evangelizaciju.
Pismo, odnosno apel, je zanimljiv jer većina njih su obraćenici iz različitih protestantskih dominacija koje su već odavno prihvatile novosti koje sada neki predlažu unutar Katoličke Crkve, te su sami iskusili štetu koje one donose. Upravo zbog toga su bili potaknuti vlastitim vjerskim osjećajem tražiti dalje, i našli su Istinu u Katoličkoj Crkvi pa govore iz jedne perspektive koja se možda i ne uzima u obzir na samoj Sinodi.
Vaša Svetosti, Dragi Oci u Kristu,
Mi smo svi obraćenici na katoličku vjeru. Neki od nas su odrasli u drugim kršćanskim zajednicama; neki od nas su došli, nekršteni, iz drugih vjera; neki od nas su jednom bili temeljito svjetovni i smatrali se agnosticima ili ateistima. Unatoč raznolikosti našeg podrijetla svi imamo ovo zajedničko: ušli smo u Crkvu kao odrasli. Kako se pripremate za Sinodu o obitelji, nadamo se da ćete biti ohrabreni mnoštvom vjernika laika koje Crkva privlači velikim dijelom zbog onoga što predlaže o ljudskom biću u svom učenje o spolnoj različitosti, seksualnosti, braku i obitelji.
Ranije, većina nas bi prigovorila barem nekim elementima crkvenog nauka o tim stvarima. Koliko god bilo nepopularno, crkveno učenje o činjenicama života postalo nam je neobično privlačno. A s vremenom, postali smo uvjereni da ono izražava duboku istinu o nama, istinu koja je dobra i lijepa, bez obzira koliko bila zahtjevna. Štoviše, sigurnost Crkve u njena učenja i njezina smjelost u njihovom izricanju, čak i kada je suočena s neprijateljskom opozicijom, je za nas dokaz da u njoj možemo susreti život Isusa Krista, kakav On uistinu jest.
Ukratko, činjenica da je Katolička crkva čvrsto držala do najdubljih istina o našem ljudskom postojanju bila je za nas ona točka koja nas je privukla i znak da je Crkva najsigurnija poveznica s utjelovljenim Isusom Kristom.
Svjesni smo teških pastoralnih situacija s kojima se suočavate na Sinodi, a posebno onih koje se tiču razvedenih katolika. Također dijelimo nešto od tereta s kojim se suočavate. Neki od nas su iskusili bol razvoda u svom životu; i gotovo svi imamo prijatelje ili bliske rođake koji su ga iskusili. Stoga smo zahvalni što se posvećuje pažnja ovom problemu koji uzrokuje takvu strašnu štetu muževima i ženama, njihovoj djeci, i doista kulturi u cjelini.
Pišemo vam, međutim, zbog naše zabrinutosti oko određenih prijedloga koji se tiču promjena crkvene discipline u vezi pričesti za katolike koji su rastavljeni i ponovno vjenčani. Iskreno smo iznenađeni mišljenjem nekih koji predlažu “pokornički put”, čime bi se toleriralo ono što Crkva nikada nije dopustila. U našoj prosudbi takvi prijedlozi nisu pravedni prema nerazrješivosti braka, bilo s otpisom “prvog” braka kao da je na neki način “mrtav”, ili, još gore, priznavajući njegov daljnji opstanak, ali ga se onda nasilno odbacuje. Ne vidimo kako ovi prijedlozi mogu proizvesti išta drugo osim suprotstavljanje kršćanskoj doktrini o samome braku. Ali, također ne vidimo kako ovakve inovacije mogu biti, kako se tvrdi, pastoralne ili milosrdne. Koliko god dobronamjerni, pastoralni odgovori koji ne poštuju istinu o ovoj stvari mogu samo pogoršati patnju koju bi htjeli umanjiti. Ne možemo se oteti razmišljanju o napuštenim supružnicima i njihovoj djeci. Razmišljajući o sljedećoj generaciji, kako takve promjene mogu kod mladih ljudi njegovati uvažavanje ljepoti nerazrješivosti braka?
Iznad svega, mislimo da predolženi prijedlozi ne uzimaju k srcu pravu krizu u obiteljima, odnosno temeljne probleme razvoda, kontracepcije, suživota i istospolne privlačnosti. Ta kriza, kako je Benedikt XVI primijetio, je “lažno razumijevanje prirode ljudske slobode”. Ne samo da su promjene u disciplini Crkve daleko od adekvatnih za izazove pred nama, čini se da predstavljaju kapitulaciju pred problemima s kojima se namjeravaju baviti.
Kao i svi ostali, svjedoci smo ljudskih brodoloma koje nam je donijela kultura razvoda. No, kao obraćenici smo i svjedoci kršćanskog sudioništva u toj kulturi. Svjedočili smo kako naše vlastite zajednice napuštaju izvorne kršćanske istine o muškarcu i ženi, zajedno s pastoralnom pratnjom koja ih pomaže da tako i žive.
I zato se obraćamo vama. Očekujemo od vas da podupirete Kristovo učenje o nerazrješivosti braka s istom vjernošću, istom radošću, i hrabrim svjedočenjem koje je Katolička crkva pokazala tijekom cijele svoje povijesti. Protivno svjetovnima i mudrima koji savjetuju da se prizna poraz, neka Crkva još jednom podsjeti svijet na ljepotu bračne vjernosti kada se živi u jedinstvu s Kristom.
Tko je ostao da može ponuditi svijetu nešto drugo osim odjeka vlastitog cinizma? Tko je ostao tko ga može dovesti do pravoga doživljaja ljubavi? Sada više nego ikad svijet treba proročko svjedočanstvo Crkve!
Dok zasjedate u Rimu na Sinodi o obitelji, želimo vam ponuditi svjedočanstvo našega obraćenja, što svjedoči o privlačnosti istine o muškarcu i ženi koju nam “jasno” Krist pokazuje kroz Njegovu Crkvu. Nadamo se da će naše svjedočanstvo ojačati Vaše kako bi Crkva mogla i dalje biti odgovor na ono za čim ljudsko srce najviše čezne.
Za link na orginalno pismo i listu potpisnika kliknite ovdje
