Župnici, nakon godina oštrih kritika Svetog Oca, cijenit će ljubazne riječi u njegovom pismu, ali mogli bi biti manje entuzijastični u vezi s njegovim pozivom da postanu ‘misionari sinodalnosti’.
Papa Franjo uputio je toplo i srdačno pismo župnicima diljem Crkve. Pismo, napisano povodom susreta župnika u Rimu kao dio sinodalnog procesa, nastoji postići tri stvari: popraviti štetu nastalu isključenjem župnika iz sinodalne skupštine prošlog listopada; potaknuti ih na uključivanje u ‘sinodalnost’ u misionarskoj viziji Svetog Oca; te potaknuti duh bratstva među svećenicima u njihovim biskupijama.
Pismo je ohrabrujuće i izražava zahvalnost župnicima, ističući da „Crkva ne bi mogla nastaviti bez vaše predanosti i pastoralne službe“.
Papa Franjo priznaje kako se to ne mora niti reći, jer je „tako očito da zvuči gotovo banalno“. No, nakon godina oštrih kritika Svetog Oca, koji je kritizirao svećenike zbog tiranskog ponašanja u ispovjedaonici i širenja klerikalizma u Crkvi, župnici će cijeniti ljubazne riječi.
Specifičniji problem bio je taj što se nisko mišljenje o župnicima odražavalo u pozivnicama za sinodalnu skupštinu prošlog listopada u Rimu. Pozvano je na stotine delegata. Među odabranima su bili brojni klerici birokrati, ali niti jedan župnik. Kada je to istaknuto, među organizatorima sinoda nastala je oštra nelagoda, jer su shvatili da je njihova retorika o sinodalnom procesu kao o djelovanju ‘odozdo’ neutemeljena. Zaboravili su na župnike i župe u svojoj preferenciji za klasu koja je sudjelovala na konferenciji.
Stoga je donesena odluka da se okupe župnici u blizini Rima. Pozvano je oko 300 svećenika-župnika koji će se sastati na petodnevnom međunarodnom skupu pod nazivom „Župnici za Sinodu“.
Nijedan župnik neće postati delegat na sinodalnoj skupštini, ali će se zapisnici s ovotjednog skupa dodati obimnim dokumentima generiranim na drugim sinodalnim sastancima održanim u posljednjih nekoliko mjeseci. Vodstvo Sinode će sve to ukomponirati u pripremne dokumente za skupštinu u listopadu.
Papa Franjo također se osvrnuo na šire pitanje koje se tiče župnika. Za svećenike koji rade u Rimskoj kuriji, u nacionalnim biskupskim konferencijama ili u lokalnoj dijecezanskoj birokraciji, sastanak je obično prva reakcija na bilo koji problem. Ako je problem složeniji, održat će se niz sastanaka.
Stvarnost na razini župa je nešto drugačija. Većina župnika žali se da sastanci oduzimaju previše njihova vremena. Mišljenje je da sastanci često ometaju obavljanje posla koji treba biti učinjen. Stoga je mnogima sinodalni proces o sinodalnosti izgledao kao sastanak o sastancima — upravo ono što župnici u svakodnevnom župnom životu nastoje izbjegavati.
Na početku pontifikata, papa Franjo pozvao je na ponovno razmatranje svih župnih aktivnosti — od rasporeda mise do pripreme za brak — na misijski način. Stoga, kada je Sveti Otac najavio svoju glavnu inicijativu 2021. kao Sinod o Sinodalnosti, postavilo se pitanje: Kako Crkva može biti uključena u misiju ako je angažirana na sastancima?
U mnogim župama, župnici su više-manje odlučili izbjegavati sinodalni proces. Već su imali dovoljno sastanaka i dovoljno savjetovanja. Zašto dodavati još?
U svom pismu, papa Franjo tvrdi da postoji povezanost između sinodalnosti i misije župe.
„Nećemo nikada postati sinodalna i misijska Crkva ako župne zajednice ne budu obilježene dijeljenjem svih krštenika u jednoj misiji propovijedanja Evanđelja“, piše Sveti Otac. „Ako župe nisu sinodalne i misijske, ni Crkva neće biti“.
„Kao pastiri, pozvani smo pratiti u ovom procesu zajednice koje služimo … osiguravajući da je naša služba prilagođena potrebama sinodalne i misijske Crkve“, nastavlja papa Franjo. „Putem ćemo otkriti kako osloboditi našu službu od stvari koje nas iscrpljuju i ponovno otkriti njezin najautentičniji temelj, propovijedanje Božje riječi i okupljanje zajednice za lomljenje kruha“.
U tome leži još uvijek neodgovoreno pitanje, tri godine se nalazimo u sinodalnom procesu o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu. Da li sinodalnost ometa suštinu propovijedanja evanđelja i slavljenja sakramenata? Ili je poboljšava?
Papa Franjo daje praktičan prijedlog koji bi mogao odjeknuti kod nekih svećenika. Savjetuje korištenje metodologije „razgovora u Duhu“ korištene u Rimu, koja uključuje pauze za molitvu i razmišljanje te omogućuje svima da govore i reagiraju na izrečeno. Mnogi sudionici skupštine izrazili su pozitivno iskustvo s tom formom prošlog listopada.
Župnici koji već imaju mnogo sastanaka mogli bi pozdraviti savjete o tome kako imati bolje, vođene Duhom Svetim sastanke, umjesto samo više sastanaka.
Zaključak s prošlogodišnje skupštine da je „sinodalnost“ ostala neodređeni koncept otežala je konstrukcije u pismu Svetog Oca. Osnovao je studijsku grupu koje će to razmotriti, ali neće izvješće podnijeti sve do 2025. godine. Dakle, za sada, papa Franjo može samo tvrditi da sinodalnost i misija idu zajedno.
Onima svećenicima koji smatraju da je sinodalna Crkva manje misijska Crkva, pismo pape ne pokušava ih uvjeriti. Ipak, postoji poziv da budu „misionari sinodalnosti, međusobno i, nakon što se vratite kući, sa svojim kolegama župnicima“.
Crkva ima misionare ljubavi, milosrđa, Božje Riječi. Moguće je da vodstvo Sinode smatra da će župnici biti uzbuđeni što će biti ‘misionari sinodalnosti’. Međutim, biti ‘misionar sinodalnosti’ ne znači ubrzati evanđeoski puls.
Treći element papeovog pisma bio je poticanje „duha dijeljenja i bratstva“ među svećenicima i njihovim biskupima.
„Ne možemo biti autentični očevi ako prvo nismo sinovi i braća… I ne možemo poticati zajedništvo i sudjelovanje u zajednicama koje su nam povjerene na brigu, osim ako prije svega ne živimo te stvarnosti među nama samima“.
Primjećujući da bratski susreti mogu izgledati „teški, ponekad čak i gubljenje vremena“, Sveti Otac ipak moli župnike da posvete vrijeme i energiju odnosu s njihovim biskupom i kolegama svećenicima. Iako nije spomenuto od strane Svetog Oca u pismu, taj odlomak mogao je biti potaknut nedavnim istraživanjima koja su ukazala na pomanjkanje povjerenja u biskupe od strane župnika.
Sinodalni proces još uvijek se muči, više kao obaveza nego grandiozna inicijativa. Hoće li značajan broj župnih svećenika s oduševljenjem prihvatiti poziv da budu ‘misionari sinodalnosti’, ostaje vidjeti. No, cijenit će što su primijećeni i riječi papinske zahvalnosti.
Vlč. Raymond J. de Souza
