Otac Fidelis Moscinski, katolički svećenik i pro-life aktivist, dao je svoju prvu javnu izjavu otkako je prije mjesec dana zatvoren zbog sudjelovanja u akciji Red Rose Rescue. Ovo je čin prkosa protiv okrutnosti pobačaja. Spasitelji poput oca Fidelisa ulaze u ustanove za pobačaje i nastoje uvjeriti majke da rode svoju djecu umjesto da ih ubijaju. Crvene ruže obično se nude kao znak ljubavi, te se nudi prateće informacije o pro-life opcijama za krizne trudnoće.
Riječ zahvale i nagovor oca Fidelis Moscincki, CFR
Dana 2. kolovoza William Goodman, Matthew Connolly i ja osuđeni smo na 90 dana zatvora od strane suca Johna Collinsa zbog našeg sudjelovanja u akciji Red Rose Rescue u White Plainsu, NY prošle godine.
Mirno smo ušli u ustanovu za pobačaj s namjerom da uvjerimo majke koje žele pobačaj da umjesto toga izaberu život za sebe i svoju djecu. Ponudili smo im crvene ruže i informacije gdje mogu dobiti pomoć u kriznoj trudnoći. Nakon što nam je policija rekla da odemo, odlučili smo ostati u centru ubijanja u činu molitvene solidarnosti s djecom koja su tog dana tamo trebala biti ubijena.
Tijekom kasnijih sudskih postupaka, naglašavali smo ogromnu nepravdu pobačaja i da su naši postupci bili i nužni i opravdani s obzirom na neizbježna ubojstva koja su se trebala počiniti. Odazivali smo se na poslušnosti biblijskoj zapovijedi: “ Izbavi one koje vode u smrt; i spašavaj one koji posrćući idu na stratište” (Izreke 24:11).
Tijekom razdoblja našeg vremena provedenog u zatvoru, dobili smo veliku podršku od naših prijatelja u pro-life pokretu. Neizmjerno smo zahvalni za sve molitve, mnoga pisma i riječi ohrabrenja. U svoje, Willovo i Matthewovo ime: Hvala!
“ A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano ” (Hebrejima 10,32).
“Niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane” (1 Petrova 1,18-19).
Vrijednost koju nečemu pridajemo mjeri se onim što smo spremni žrtvovati da bismo to spasili i zaštitili. Naš Gospodin Isus Krist toliko nas cijeni i ljubi da je bio spreman žrtvovati sve na križu za naše spasenje.
Temeljni izazov pokreta za život uvijek je bio uvjeriti naše društvo u istinsku vrijednost i dostojanstvo naše nerođene braće i sestara. Ali same riječi ne mogu uvjeriti. Samo će djela slična Kristovim, puna ljubavi, požrtvovnosti uvjeriti one koji su zarobljeni načinom razmišljanja Kulture smrti. Tek kada se slobodno i velikodušno budemo spremni odreći svoje imovine, novca, karijere, slobode, pa čak i samog života, u potpunosti ćemo pokazati pravu vrijednost života ove djece. To znači spremnost da osobno apsorbirate dio nepravde koja se svakodnevno nanosi djeci. Ne zahtijeva li istinska kršćanska solidarnost ovakvo svjedočenje?
Kultura smrti čuje elokventne riječi i uzvišenu retoriku u obranu ljudskog života u maternici kao lažne i šuplje kada te riječi nisu popraćene našim konkretnim, velikodušnim i ustrajnim žrtvama. Naša spremnost na žrtvu je mjera naše ljubavi. A mjerilo ljubavi po kojem ćemo biti suđeni je: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio” – to jest ljubav koja je spremna prihvatiti čak i smrt za dobrobit vjernika.
Često sam propustio živjeti ovu ljubav i žrtvu. Ali znam da naš Gospodin poziva mene i druge da nastavimo tome težiti. Njegova milost je dovoljna. Njegova pomoć je uvijek prisutna, a Njegova je nagrada izvjesna.
Moja molitva i žarka želja za sve nas je da, nadvladavši sve sumnje, strahove i slabost tijela više ljubimo i žrtvujemo se više; da tražimo potpunu usklađenost s Kristom Raspetim kroz gorljivu molitvu u centrima za pobačaj, s ljubavlju savjetujući majke u krizi i hrabro spašavajući Božju dragocjenu djecu.
