POD DUGOM BOŽJEGA SPEKTRA ILI POD „DUGOM“ LAŽNOG SPEKTRA SOTONINIH PONUDA…
Božja riječ nam nudi formulu za ispravan izbor. Kao što je Krist savladao iskušenja, tako je i nama ostavio sredstva pobjede.
1. čitanje: Post 9, 8-15
Duga kao znak Božjeg saveza s čovjekom i sa svim stvorenim. Dugu kao znak Saveza Bog je postavio nakon općeg potopa koji je pogodio zemlju zbog grijeha na globalnoj sceni. (Živimo li u vremenu slične scene?). Duga je tako i Savez i podsjetnik i opomena.
Zanimljivo je da su određene skupine, kojima je grijeh postao nešto normalno (i čak su ga zaštitili tolerancijom), uzele za svoj znak upravo dugu. Tako svjedoče sami protiv sebe…
Duga u svom spektru ima šest čistih boja, a u Božjem savezu upućuju nas na sve stvoreno jer je Bog šest dana stvarao. Tako je u tom Savezu, nakon potopa, bila Božja najava Novog savez koji će u Kristu biti ponuđen svakom čovjeku.
ČUVATI SAVEZ S BOGOM ZNAČI ODREĆI SE GRIJEHA!
Pripjevni Psalm (Ps 25)
Pripjev: Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za onog koji čuva savez tvoj.
2. čitanje: 1 Pt 3, 18-22
Kristova žrtva daje vodama krštenja pročišćujuću moć protiv grijeha.
Ono što su vode potopne učinile protiv opće iskvarenosti, to vode krštenja čine u ljudskom srcu čisteći ga od ljage grijeha. Najavljena duga, kao znamen Saveza koji je Bog sklopio preko Noe s čovječanstvom, ostvaruje se u svom učinku dakle, po Kristovoj žrtvi, u sakramentima.
Tom milošću dakle svaki čovjek može se spasiti od razarajućeg učinka grijeha. Vode krštenja uklanjaju nečistoću s ljudske duše i izmiruju čovjeka s Bogom. Tako čovjek uspostavlja Novi savez s Bogom, i s time se obnavlja u njemu život, ali i sve stvoreno.
Tako, duga, koju je Bog stavio u oblak, znači vraćanje izvorne jasnoće svemu stvorenome, i ponovna uspostava njegove veze s Bogom Stvoriteljem.
Krist svojom žrtvom i uskrsnućem, koji je sada s desna Bogu, je za nas ta duga u oblaku, naša poveznica Neba i Zemlje po kojoj se spašavamo od puta propasti, koji dolazi svima koji žive po logici grijeha (po logici đavla).
Evanđelje: Mk 1, 12-15
Isusovu javnom nastupu prethodila je kušnja u pustinji, gdje ga je Sotona iskušavao. Sotonine ponude uvijek su nalik onima zbog kojih su pali prvi ljudi, i zbog kojih se dogodio opći potop.
Sotona uvijek nudi izvana zanimljiv i brz zalogaj (đavolski fast food), kao rješenje životnih problema, i manipulaciju s moći kao zamjenu za Boga.
ZAŠTO JE ISUS BIO ODVEDEN U PUSTINJU?
Zato što pustinja podsjeća na gubitak Raja po grijehu, gubitak blizine Božje koji je za čovjeka potom uslijedio (kao što u pustinji život propada, tako i bez Boga nema života).
Nije slučajno u Bibliji, i u jeziku Crkve, pustinja mjesto prebivanja zlih duhova, koji su po pobuni izgubili nebesko boravište. Pustinja je dakle za čovjeka mjesto suočenja s posljedicom pada, ali i mjesto prilike da se odbije njegov uzrok (grijeh) i uzročnik (đavao).
Zato su i Izraelci na putu za Obećanu zemlju trebali proći kroz pustinju kako bi se pokazalo što im je u srcu.
U pustinji zato treba svladati đavolske ponude… Međutim, to nije moguće ako se ne damo voditi Duhom Svetim.
Valja nam uočiti da je Duh Isusa odveo u pustinju, i to se dogodilo odmah nakon krštenja na Jordanu. Isus je dakle vođen Duhom Svetim odbio đavolske „neodoljive“ ponude, koje su uvijek na istoj osnovi: NEODOLJIVI ZALOGAJ I ŽELJA ZA MOĆI (iz čega proizlazi „Bog mi ne treba jer ja sam bog“).
BEZ VODSTVA DUHOM SVETIM KRŠĆANIN NE MOŽE ODBACITI LUKAVOST.
Svi smo mi po sakramentima primili Duha Svetoga, ali damo li se voditi od njega u svom načinu života? Držimo li se uspostavljenih znakova saveza s Bogom, podsjećamo li se na njihovo stvarno značenje, ili dopuštamo da nam manipulatori (koji su pristali na đavolske ponude) podmeću svoj lažni spektar?
Isus nas poziva: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“
Što god nam se nudilo sve trebamo najprije provući kroz provjeru evanđelja Božjega, koje je nepromjenjivoga spektra.
Sa stranice dominikanci.hr
