(Budimpešta) Dok Italija legalizira “gay brak”, Portugal bogohulnim reklamama promiče pravo na usvajanje za homoseksualce, a rodna ideologija se širi po EU, istočni dio srednje Europe pokazuje da se može i drukčije.
Zemlje koje su desetljećima bile tlačene od strane ideoloških predaka onih, koji su se prošli tjedan u Rimu odlučili za “gay brak”, očito bolje znaju što je dobro za njih i njihove obitelji. One ne slijede diktat bogatih financijskih skupina, koje se ne brinu za interes naroda i država, a još manje za zaštitu siromašnih.
Među zemljama koje su to bolje shvatile od Francuske, Italije, Austrije ili Njemačke, nalaze se Mađarska i Poljska. Dva kršćanska naroda, koja su na svoju povijest i svoju suverenost ponosna u najboljem smislu, protive se hrabro i bez osjećaja inferiornosti ludilu homo-lobija. Zbog toga su izložene pritisku EU i međunarodnih institucija.
Mađarska i Poljska pri tome ne slijede defenzivnu strategiju, kao što je to obično slučaj kod demokršćanskih stranaka na Zapadu, koja se uglavnom sastoji samo od zabrana i koja se bez sadržajne osnove brzo iscrpi.
Ostanimo kod primjera Italije, gdje su se političari većinom naklonili homo-diktatu: isti ti političari, premijer Matteo Renzi (lijevi demokrati) i ministar unutarnjih poslova Angelino Alfano (liberalna desnica), izjavljivali su tijekom predizborne kampanje i u programu Vlade, da žele staviti obitelji u središte, dati im porezne olakšice i ekonomski ih podržavati. Kao suprotnost tome, Mađarska pod vladom premijera Viktora Orbana, obitelji doista podržava.
Obitelj kao veza muškarca i žene učvršćena Ustavom
Promjenom mađarskog Ustava 2013.g. obitelj je definirana kao zajednica između muškarca i žene.
U prosincu prošle godine, vlada u Budimpešti je odlučila, da roditelji kod rođenja trećeg djeteta dobiju jednokratnu isplatu u iznosu od deset milijuna forinti (32.000 EUR). Oni također mogu podnijeti zahtjev za kredit u istom iznosu za kupnju stana. Otplata kredita je na 25 godina s najviše tri posto kamate.
Da bi se primile ove povlastice, potrebno je dokazati nekoliko godina zaposlenosti i troje djece mora biti rođeno u razmaku od najviše deset godina. Ako obitelj (ne svojom voljom) ostane na samo dvoje djece smanjuje se iznos. Ostatak se mora vratiti u ratama.
Glasnogovornik vlade Zoltan Kovacs objasnio je, da se ove povlastice isplaćuju kad dijete napuni 6. mjeseci.
Sva naselja u kojima najmanje pet obitelji podnese ovakav zahtjev, dužna su od sljedeće godine otvoriti dječji vrtić. Prije se to odnosilo samo na mjesta s više od 10.000 stanovnika.
Smanjenje broja djece ima svoje razloge – zapadni političari bi mogli nešto naučiti od Budimpešte i Varšave
Smanjenje broja djece na Zapadu ima svoje razloge. Nakon desetljeća seksualizacije, obezvređivanja majki i domaćica, napada na brak i obitelj, glorifikacije samoostvarivanja i konzumizma, kontracepcije i pobačaja, natalitet je katastrofalan. Posljedice su masovna imigracija, kako bi se popunila prazna mjesta i da bi se održala mašinerija životnog standarda, blagostanja i potrošnje. Pri tome se prešućuje, da tako dolazi do izmjene naroda, da država postaje nešto sasvim drugo, jer se gube svi oni elementi koji nas povezuju i ujedinjuju, kao što je zajedničko porijeklo, povijest, kultura i religija.
Političari iz Berlina i Rima, Pariza i Londona trebali bi organizirati poučne ekskurzije u Budimpeštu i Varšavu, gdje bi mogli nešto naučiti.
(Zahvaljujemo našem čitatelju na prijevodu.)
