Danas na Zapadu ne umiremo za vjeru, ali sve više uočavamo kako su naša uvjerenja i naša sposobnost da djelujemo u skladu sa savješću propisana nepravednim zakonima i sudskim presudama…
Danas su mnogi kršćani skloni reći kako je naše vrijeme najsličnije onom razdoblju u Bibliji koje se odnosi na Sodomu i Gomoru. No, možda je ipak bolja biblijska usporedba s onim što se trenutno događa u našem svijetu razdoblje opisano u 1. Knjizi Makabejcima u 1-2 poglavlju.
Ta poglavlja nude jasan uvide u naše doba, posebno 1 knjiga o Makabejcima 1, 29-50 i 1 Makabejcima 2, 49-50 i 61-64, koja pripovijedaju povijest židovskog ustanka pod vodstvom Matatije i njegovih sinova za oslobođenje ispod vlasti Seleukovića.
Samo naizgled je riječ o vojnoj moći i utjecaju, o političkom identitetu naroda i razgraničenju prema poganskim osvajačima. Glavna briga je posvećena borbi za daljnju egzistenciju Izraela kao naroda Božjega, a to je moguće samo ako hram i Tora ponovo počnu određivati život. To je bivalo sve teže otkako je 198. pr. Kr. završilo vrijeme vladavine Ptolomejevića (Egipćana), a vlast preuzeli Seleukovići koji su nastojali svim silama Židove helenizirati. Posebno je bilo teško pod vlašću Antioha IV. Epifana (175-164. pr. Kr.), potomka generala Aleksandra Velikog koji je bitno ograničio prakticiranje židovske religije. Zabranio je obrezanje kao znak saveza, a hram je obeščastio tako što je dao u njega postaviti Zeusov kip. Mnogi su Židovi otpali od vjere otaca, a među vjernima je sve više rastao otpor koji je doveo do ustanka.
I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji, pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; da se onečisti Svetište i sveti narod; da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje; da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje.
(1 Mak 1, 41-49)
Možda danas ne možemo reći da nas država otvoreno progoni (iako vjernici u Sjevernoj Koreji progone itekako osjete), ali mi zasigurno nismo “u kraljevoj milosti”. I vidimo elemente progona koje su trpjeli Izraelci, a zabilježeni su u dekretu: “Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt.” (1 Mak, 50).
Danas na Zapadu ne umiremo za vjeru, ali sve više uočavamo kako su naša uvjerenja i naša sposobnost da djelujemo u skladu sa savješću propisana zakonima i sudskim presudama.
Vrijedno razmatranje nam se nudi u drugom poglavlju 1 Mak, 61-44:
Razmotrite i vidite [Božje zakone i saveze] iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada.
Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima.
Danas se visoko diže, sutra ga već naći ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove.
Junaci mi, djeco, budite; Zakona se čvrsto držite da se u njem proslavite.
Ovo vrijedi kako danas tako i kroz cijelu povijest. Kao dokaz: tko se još danas sjeća biskupa koji su popustili zahtjevima engleskog kralja Henryja VIII? Pamti se samo jedan- sv. John Fisher, kojeg se sjećamo upravo zbog toga što nije popustio.
Pamtimo one koji su ostali vjerni u borbi protiv državne vlasti. Slavimo njihove spomendane. Pričamo njihove priče. Poštujemo i pokušavamo oponašati njihov primjer.
A tako je i danas. Umjesto svih onih mlakih biskupa, sjetit ćemo se nadbiskupa Charlesa Chaputa, kardinala Raymonda Burke, odnosno svojedobno pape Benedikta i sv. Ivana Pavla II.
Umjesto svih onih sekularnih političara koji su podlegli oltaru vremena, sjetit ćemo se vjernika poput sv. Gianne Molla, Majke Tereze, i mnogih drugih koji su stali nasuprot ili još uvijek hrabro stoje nasuprot duhu našeg vremena i volje za moći koju trenutno ispoljava država, u našoj zemlji i u svijetu.
Zapamtimo:
Uzdaj se u Jahvu svim srcem
i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.
Misli na nj na svim svojim putovima
i on će ispraviti tvoje staze.
(Izr 3, 5-6).
To je bio odličan savjet u vrijeme makabejskih mučenika. A vrijedi i danas.
