Europska demografska kriza i politika useljavanja starog kontinenta s imigrantima kao kakvim-takvim rješenjem nije slučajna, i poprima drugu dimenziju kada se pogleda na današnju političku elitu u Europi i njihov odnos prema obitelji.
Mogu li nam ovakvi državnici biti uzor i kakvu poruku šalju zemljama koje vode?
Sa Tribun.hr prenosimo ove zaprepašćujuće vijesti, odnosne puke činjenice o vodećim političarima Europske Unije.
Izbor Emmanuela Macrona za predsjednika Francuske ukazao je na jednu zanimljivost koja do sad nije možda bila uočljiva, a mnogi smatraju niti posebno bitna, no međutim dobro razmotrivši političku agendu trenutne europske političke elite i zbivanja koja su zahvatila stari kontinent posljednjih godina, ta „zanimljivost“ postaje vrlo bitna, štoviše daje odgovor na mnoga pitanja.
Naime, u posljednje vrijeme su društveni komentatori, novinari i poneki političari počeli sve više govoriti o činjenici da se na čelnim pozicijama vodećih europskih država nalaze ljudi bez djece i potomstva.
U tu skupinu spadaju premijeri ili predsjednici Njemačke, Italije, Velike Britanije, Švedske, Nizozemske, a od sada i Francuske. Mnogi opravdano komentiraju da takve osobe ne mogu adekvatno brinuti o budućnosti nacije i države, jer ih nije toliko briga za budućnost novih generacija, upravo stoga što njihovih vlastitih novih generacija, njihovog potomstva, nema.
Osoba koja nema djecu, koja nema potomke, je osoba koja živi svoj život bez istinske brige što će se dogoditi za dvadeset, trideset godina, kakva sudbina čeka tu njegovu djecu koju je hranio i odgajao, njegovao i ulagao svo svoje biće u njihovu budućnost. Nakon što ta osoba umre, ne ostaje nitko iza nje, ostaje praznina. I zašto bi takva osoba marila za tuđu budućnost, budućnost svojih sunarodnjaka, kad ne mari niti za svoju?
Iako će neki takve komentare nazvati zlobnima , činjenica je da se taj trend među vodećom političkom kastom odražava na sudbinu nacija koje vode, i to uslijed velike demografske promjene u Europi.
Nije slučajnost da većina vodećih političara u tim zemljama utjelovljuje trend neimanja djece među poslovnim ljudima, kao i općeniti pad nataliteta među populacijom.
Nažalost, upravo te političke elite odlučile su da će problem slabog nataliteta, ili jednostavno rečeno, neimanja barem dvoje djece među parovima, riješiti doseljavanjem velikog broja stranog stanovništva. Kako li će taj njihov projekt završiti, tek treba vidjeti, no prognoze već sada nisu dobre.
