Kako se bliži kraj Došašća, Služba čitanja donosi neke poticaje iz Knjige proroka Izaije. S jedne nas strane poticaji tješe; a s druge strane podupiru da ostanemo postojani.
Izaija se obratio narodu u izgnanstvu, koji je još uvijek čekao prvi Gospodinov dolazak. Danas nam ovi tekstovi govore u teškim vremenima kada, prognani s Neba, iščekujemo Njegov veličanstveni drugi dolazak.
Razmotrimo Gospodinove poticaje (Iz 46, 3 – 13), koji su bili upućeni trima različitim skupinama u starom Izraelu. Međutim, primijenimo ih na tri skupine u našem vremenu: vjernom ostatku, nerazumnim pobunjenicima (otpadnicima) i strašljivcima.
Vjerni ostatak– „Slušajte me, kućo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuće Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. Do starosti vaše ja ću ostat’ isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati“ (Iz 46, 3 – 4).
Ovaj odlomak upućen je odanome ostatku, onima koji ostaju nakon kulturne revolucije našega vremena, onima koji su ponekad obeshrabreni i ožalošćeni zbog nevjere svojih najmilijih i svijeta oko sebe. Ovima Gospodin prvo govori.
Zapravo, Isus kaže: „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“. Tko su ožalošćeni? Oni koji vide užasno stanje Božjeg naroda jer taj narod ne slavi Gospodina, ne znaju zašto su stvoreni, troše vrijeme na ono što nije važno i na ono što ne zadovoljava. Da, oni koji tuguju bit će ojačani i, budući da ih je njihova tuga potaknula da se mole i rade za kraljevstvo, bit će nanovo rođeni u sigurnosti Boga.
Vjeran ostatak, nikada ne bi smjeo zaboraviti da ih je Bog vodio od početka, čak i u njihovoj snazi. I u starosti ih vodi Gospodin. Nikada ih nije zaboravio i odvest će ih na sigurno; a iskaz njihove vjere, u teškim vremenima, bit će nagrađen.
Nerazumnim pobunjenicima (otpadnicima) govori– „Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! S kime biste me usporedili i izjednačili, s kime prispodobili: komu da sam sličan? Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro pa naimlju zlatara da od njeg boga načini, te pred njim padaju ničice i klanjaju se. Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne miče se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara, i nikog ne spašava od nevolje njegove“ (Iz 46, 5 – 9).
Riječ „pobunjenik“ dolazi od latinskog re (ponovno) i bellum (rat). U ovom kontekstu to se odnosi na one koji su zauvijek u ratu s Bogom i Njegovim planom za njihove (naše) živote. Oni bezumno zaboravljaju Njegova spasonosna djela. Zamišljaju isprazne stvari, to jest da postoje drugi bogovi ili entiteti koji bi ih mogli spasiti. Što je još gluplje, oni stvaraju druge „bogove“ koje moraju podići na svoja ramena da bi ih nosili.
Mnogi u naše vrijeme djeluju na isti način jer su još uvijek u ratu s Bogom, Njegovom Crkvom i Njegovim planovima. Kako je G.K. Chesterton jednom primijetio, kada ljudi prestanu vjerovati u Boga, ne radi se o tome da neće vjerovati ni u što, nego da će vjerovati u bilo što. Chesterton je isto tako napisao da kršeći velike Božje zakone, ne dobivamo slobodu; nego dobivamo male zakone. Svoje povjerenje s Boga prenosimo na lažne, stvorene bogove poput vlade, znanosti ili tržišta. Nadamo se da će nas ponijeti, ali mi na kraju nosimo težinu ovih bogova na vlastitim ramenima. Tu težinu nosimo u obliku poreza, dugova i tjeskobe oko svega što se odnosi na naše vlastito zdravlje ili okoliš (što zahtijevaju sve politiziranije znanstvene i medicinske zajednice).
Znanost, tržište i vlada nisu suštinski zli, ali nisu ni bogovi. Ne mogu nas izbaviti od nas samih; samo Bog to može. Mnogima koji buntovno i glupo ustraju sa svojim lažnim „bogovima”, Isus kaže: „Ja sam Bog i nema drugoga”.
Strašljivcima poručuje– „Slušajte me, vi koji gubite srčanost i koji ste daleko od pobjede: Primičem svoju pobjedu, nije više daleko, spasenje moje zakasniti neće. Na Sion ću spas staviti, u Izraela svoju slavu. Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji. S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem čovjeka svog nauma. Rekao sam – ispunit ću, naumio sam – izvršit ću (Iz 46, 10 – 12).
Među vjernicima ima i onih koji su u opasnosti, tj. gotovo su spremni da odustanu. Bog ih ohrabruje, ali i upozorava da će se Njegov plan nastaviti bez obzira izdržali oni ili odustali. Stoga ovdje postoji implicitno upozorenje od Isusa (i eksplicitno upozorenje drugdje) da moramo ustrajati. Isus kaže da će zbog povećanja bezakonja ljubav većine ljudi ohladiti. Ali tko ustraje do kraja, bit će spašen (usp. Mt 24, 12 – 13).
Sveti Augustin je napisao „kako je Bog osmislio plan, veliki i prekrasan plan… Sve je to, dakle, trebalo proreći, predskazati i utisnuti u nas kao događaj u budućnosti, da bismo to mogli čekati u vjeri, da nas ne zatekne kao iznenadna i strašna stvarnost“ (Iz govora o psalmima svetog Augustina, biskupa (usp. psalam 109, 1-3: CCL 40, str. 1601-1603)).
Božji plan će postojati bez obzira slijedili ga ili ne. Moramo isto tako podržavati plan, čak i kada želimo odustati jer gubimo snagu. Naša ljubav ne smije ohladnjeti niti naša snaga nestati. Bog je pobijedio, a Sotona je izgubio. Moramo izabrati uz koga ćemo stati.
Čini se da dokazi sadašnjeg doba to ne pokazuju, ali zato nas Sveto pismo podsjeća:
„Zato ne malakšemo… Ta ova malenkost naše časovite nevolje nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno“ (2 Kor 4, 16 – 17).
„Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka“ (1 Iv 2, 16 – 17).
Evo, dakle, nekih konačnih Gospodinovih uputa za ovo došašće, upute za nas koji ga čekamo, da ostanemo vjerni jer će se plan ostvariti. Nemojte biti jedni od nerazumnih pobunjenika (otpadnika), niti jedni od strašljivaca. Radije budite dio vjernog ostatka. Sveti Pavao kaže, a prorok Izaija proglasuje pak o Izraelu: „Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog – Ostatak će se spasiti…” (Rim 9,27).
