Sjećam se kako su se u Bosni, barem prije rata, sela odnosno župe znale hvaliti time koliko su mladih misa imali u jedno proteklo vrijeme. Naravno, što ih je bilo više smatralo se da je selo bolje, pobožnije – da su ljudi iz tog mjesta bolji. Broj zvanja je bio parametar po kojem se procjenjivalo bogatstvo sela. Jedan od razloga za veliki broj zvanja u selu zasigurno je bio i veliki broj molitva na tu nakanu. Važnost molitve za zvanja sam osjetio prilikom jednog svećeničkog ređenja. Iz Bosanske Posavine došlo je, čini mi se, pola sela na mladomisničko ređenje, a kada je biskup tijekom mise predvodio molitvu za nova zvanja, svi su iz tog sela, od staraca do najmlađih znali molitvu na pamet. Tada mi je postalo jasno zašto ova zajednica daje Crkvi toliko svojih sinova.
U povodu svjetskog dana molitve za duhovna zvanja prenosimo papinu poruku:
Ne smijemo se bojati. Bogu je na srcu ostvarenje Njegova nacrta s nama – napisao je papa Franjo u poruci za Svjetski dan molitve za duhovna zvanja, koji se obilježava 11. svibnja. U poruci je Papa podsjetio da zvanje dozrijeva na njivi koja je dobro obrađena uzajamnom ljubavlju i u okviru istinskoga crkvenog života.
Obilazio je Isus sve gradove i selâ i vidjevši shrvano mnoštvo poput izgubljenih ovaca, sažali se nad njim. Tada reče svojim učenicima: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“. Te nas riječi iz Evanđelja iznenađuju – napisao je papa Franjo – jer je normalno da najprije valja orati, sijati, obrađivati, kako bi se poslije, u određeno vrijeme, moglo obilno žeti. Isus, međutim, kaže da je žetve mnogo jer je Bog radio kako bi bio takav rezultat. Njiva je stoga čovječanstvo, mi, – napominje Papa – a djelo koje je uzrok „obilnoga ploda“ jest Božja milost.
Molitva koju Isus traži od Crkve jest molitva za veći broj takvih „Božjih suradnika“, kao što je bio sveti Pavao – napisao je Sveti Otac te dodao – A taj apostol kršćanima iz Korinta kaže da su „Božja njiva“, i to sa saznanjem onoga koji je osobno iskusio koliko je Božja spasenjska volja nedokučiva, i da je poticaj milosti u temelju svakog poziva. Sveti je Otac naveo i psalme iz kojih je vidljivo „da smo Božje vlasništvo“, kao i poziv proroka Jeremije u kojemu Bog podsjeća da uvijek bdije nad svakim od nas, i u kojemu se rabi prizor grane badema koji prvi procvjeta naviještajući proljetno ponovno rađanje života.
Sve dolazi od Njega i Njegov je dar: svijet, život, smrt, sadašnjost i budućnost, ali – umiruje apostol – ‘vi ste Kristovi, a Krist je Božji’ – istaknuo je Papa napominjući da pripadnost Bogu dolazi kroz jedinstveni i osobni odnos s Isusom, u koji smo ušli po Krštenju. Krist nam se, dakle, stalno obraća svojom Riječju, kako bismo se pouzdali u Njega, voleći ga svim svojim srcem, svim umom i svom snagom.
Zbog toga svaki poziv, pa i u mnogostrukosti putova, uvijek zahtijeva izlazak iz sebe kako bismo vlastiti život usredotočili na Krista – napisao je Papa te dodao da stoga i u bračnom životu, i u različitim oblicima redovničkoga posvećenja, i u svećeničkom životu, valja nadvladati načine razmišljanja i ponašanja koji nisu u skladu s Božjom voljom.
Riječ je, dakle, o „izlasku“, a svi su pozvani štovati Krista u srcu, kako bi dopustili da do njih dođe poticaj milosti, sadržan u Njegovoj Riječi, koji se ima pretvoriti u konkretno služenje bližnjemu. Ne smijemo se bojati – piše papa Franjo – Bog žarko i vješto prati djelo svojih ruku, u svakoj životnoj dobi. Nikada nas ne napušta! Na srcu mu je ostvarenje Njegova nacrta o nama, i namjerava ga ostvariti uz našu suglasnost i našu suradnju – istaknuo je Sveti Otac.
Obrativši se potom izravno onima koji žele shvatiti koji je njihov poziv, papa ih je Franjo potaknuo da se s pouzdanjem uključe u život neke zajednice, imajući na umu da se nijedan poziv ne rađa, i ne živi samo za sebe. Poziv, naime, – prema Papinim riječima – dozrijeva na njivi uzajamne ljubavi i u okviru istinskoga crkvenog života.
Sveti je Otac potom upozorio da bi moglo biti i prepreka, i to izvan nas, ali i u nama samima, te sve to može značiti da valja ići protiv struje. Sâm Isus napominje da dobro sjeme Riječi Božje često otme Zli, često ga zapriječe nevolje, uguše brige i svjetovne čari. Sve bi nas te teškoće mogle obeshrabriti skrećući nas na naizgled udobnije putove – primijetio je Papa, ali istodobno podsjetio da je istinska radost pozvanih u vjerovanju i u iskustvu da je On, Gospodin, vjeran. A s Njim možemo otvoriti srce za velike stvari.
Papa stoga od biskupâ, svećenikâ, redovnikâ, te kršćanskih zajednicâ i obiteljî traži da dušobrižništvo zvanja usmjere u tom smjeru, prateći mlade na putovima svetosti koji – kako je istaknuo – zahtijevaju pedagogiju svetosti koja je u stanju prilagoditi se ritmu svake pojedine osobe. Poziv je, dakle, da pripravimo srce da bude ‘dobro tlo’ kako bi donijelo plod. Koliko ćemo se bolje znati sjediniti s Isusom u molitvi, uz Sveto pismo, Euharistiju i sakramente, toliko će više u nama rasti radost suradnje s Bogom. A rod će biti obilan, razmjeran milosti koju ćemo u poslušnosti znati primiti u sebe – napomenuo je Sveti Otac u poruci za Svjetski dan molitve za duhovna zvanja.
(Tekst preuzet sa stranice s internetske stranice Radio Vatikana)
