U novoj knjizi Mary Eberstadt Kako je Zapad stvarno izgubio Boga (Templeton Press) s podnaslovom “Nova teorija sekularizacije“, autorica, poznata osoba u američkim akademskim krugovima, baca novo i uvjerljivo svjetlo na staro pitanje.
Ako biste me pitali prije nego što sam pročitao ovu knjigu, kako glasi odgovor na pitanje „Kako je Zapad izgubio Boga?“, naveo bih konvencionalne razloge kao i većina ljudi koji su razmišljali o tome: zbog doba Prosvjetiteljstva, ogromnog utjecaja dva svjetska rata u prošlom stoljeću, industrijalizacije, povećanog prosperiteta i tako dalje.
Eberstadt ove razloge ne izostavlja i pažljivo ih analizira u svojoj knjizi. Ali ona stavlja u središte pozornosti još jedan element kao presudan faktor za pad vjerskih uvjerenja i prakse: pad prirodne obitelji. Kako ističe, u zapadnom svijetu obitelji su puno manje nego u prošlosti, više raspršene, manje vezane tradicionalnim brakom, više “kaotične” (izmiješane) i s više zaposlenih roditelja na puno radno vrijeme. To dovodi do njezinog središnjeg argumenta: tamo gdje je ima više brakova i stabilnih obitelji, ima i više religije odnosno religioznog života; gdje ih je manje i religije je manje.
Eberstadt postavlja nekoliko važnih i zanimljivih pitanja: Postoji li nešto u činjenici da brak s djecom čini odrasle u tim situacijama sklonijima kršćanstvu? I, jesu li ljudi sa većom, snažnijom i bolje povezanom obitelji zbog toga više religiozni? Ona misli, za razliku od konvencionalnog mišljenja, da procvat obitelji nije samo posljedica vjerskog uvjerenja, nego i povod za njega. Iskustvo poroda i odgoj djece su najbliže mističnom iskustvu do kojih neki parovi mogu doći, što ih pak može dovesti do traženja odgovora na veća pitanja o smislu života. Ovo iskustvo je u stvari dramatično opisala bivša ateistica, Jennifer Fulwiler, u svojoj knjizi Nešto drugo osim Boga.
Ono što je neosporno, kako Eberstadt pokazuje, je da su destrukcija obitelji i opadanje vjere međusobno povezani. Pa postavlja pitanje koje su drugi društveni komentatori također postavili: zašto je došlo do seizmičkog nedostatka vjerskog uvjerenja od 1960.-ih? Ona misli da je to zbog promijenjene uloge žena; oslobođene trudnoće s dolaskom kontracepcijske pilule i poticane da imaju karijeru – što je imalo direktan utjecaj na obiteljske veze – pa tako oslabilo i vjerska uvjerenja i aktivnosti u obitelji. Vjera i obitelj, tvrdi ona, neraskidivo su povezane jedna s drugom, pa destrukcija obitelji ima ključni učinak na pad religije.
Za razliku od poganskog društva starog Rima, nova religija kršćanstva bila je stroga što se tiče spolnog morala. Seksualna revolucija 1960.-ih i dalje neumitno se sukobila s kršćanskim moralom; kako Eberstadt sugerira: ” proliferacija oslabljene prirodne obitelji bez presedana, i netradicionalne kvazi-obitelji, su rezultirale današnjom situacijom gdje su mnogi pojedinci imuni, kao nikada prije, na temeljna obilježja kršćanskog moralnog kodeksa.”
U poglavlju “Budućnost vjere i obitelji: slučaj za pesimizam” Eberstadt navodi moderne značajke udara na obitelji (što utječe i na slabljenje kršćanstva): manje ljudi ulazi u brak; manje ljudi ima djecu; i manje ljudi koji imaju djecu održavaju dom s dva roditelja u kojima će oni odrasti.
Uz sve ovo predstojeća Sinoda o obitelji će imati o čemu raspravljati. Je li budućnost kršćanstva – barem na Zapadu- izgubljen slučaj? Eberstadt misli da nije. Posljednje poglavlje knjige nosi naslov “Slučaj za optimizam“, a ona će biti predmet sljedećeg bloga. U međuvremenu, mislim da bi ovu dobro zamišljenu, pažljivo argumentiranu knjigu trebao pročitati svatko zainteresiran za budućnost obitelji – a time i za budućnost kršćanske vjere.
Izvor: Catholic Herald
P.S. : Trenutno radimo na hrvatskom prijevodu ove knjige te se nadamo kako će biti objavljena prije Božića.
