Anglikanska crkva odlučila je prije nekoliko mjeseci usvojiti ono što mnogi smatraju kompromisnim stavom o “istospolnim zajednicama”. Zadržavajući svoju zabranu istospolnih brakova, dopustit će svojim svećenicima da “blagoslivljaju” istospolne zajednice. U isto vrijeme, međutim, neće nalagati takve blagoslove; izbor blagosloviti ili ne blagosloviti takve zajednice bit će prepušten- pojedinom svećeniku.
Ovo je uređenje teoretski besmislen kompromis između, s jedne strane, gotovo dvadeset stoljeća kršćanske tradicije i, s druge strane, antikršćanskog (ili ateističkog) duha vremena. To je kompromis na koji samo Englez može biti ponosan.
Neugodno za Anglikansku crkvu, međutim, jest da danas velika većina članova Anglikanske zajednice ne živi u Engleskoj. I ta liberalna varijanta kršćanstva koja danas cvjeta u Engleske ne postoji u ostatku svijeta. Ne, nego ono staromodno kršćanstvo, ono koje se temelji na Bibliji i na stoljetnoj tradiciji. Kao na primjer afrički anglikanci – oni još nisu uvjereni u dobrotu homoseksualnosti ili u kršćanski legitimitet blagoslivljanja istospolnih zajednica.
Kao posljedica toga, nedavno se grupa afričkih anglikanskih nadbiskupa okupila i osudila odluku Engleske crkve da dopusti blagoslov istospolnih zajednica. Optužili su Englesku crkvu za odstupanje od učenja pravog anglikanizma.
Pitam se hoće li neki afrički katolički biskupi, budući da su također pravovjerni, uskoro objaviti izjavu kojom će osuditi njemačke katoličke biskupe koji su odlučili da njihovim svećenicima treba dopustiti blagoslivljanje istospolnih zajednica. Papa Franjo upravo je imenovao svog argentinskog prijatelja nadbiskupa Victora Manuela “Tucho” Fernándeza voditeljem Dikasterija za nauk vjere. Fernández također tvrdi da bi blagoslov “istospolnih zajednica” mogao biti moguć sve dok ne izaziva “zbrku”.
Hoće li afrički katolički biskupi, nakon što osude Nijemce ili Fernándeza, izdati sličnu izjavu za kardinala McElroya iz San Diega, koji je nedavno doveo u pitanje drevnu kršćansku ideju da je homoseksualni odnos smrtno grešan, poručivši nam da mi katolici 21. stoljeća znamo mnogo više o homoseksualnosti nego što su to znali drevni moralni učitelji (npr. sv. Pavao).
“Liberalni” ili “progresivni” katolički krugovi već nekoliko godina propagiraju mjere da se olabave drevna pravila koja se tiču seksualnog ponašanja, posebno homoseksualnog ponašanja. Uglavnom su katolici laici činili ovaj pritisak, ponekad uz podršku svećenika. Nedavno su im se pridružili i biskupi.
Pretpostavljam da postoje dva razloga za ovaj liberalni fokus na homoseksualnost. Kao prvo, osjećamo prirodnu ljudsku simpatiju prema katolicima koji, možda bez svoje krivnje, imaju fiksnu homoseksualnu orijentaciju, a ipak im njihova vjera – naša vjera – kaže da moraju živjeti bez seksualne naklonosti i druženja. S druge strane, budući da je katoličanstvo oduvijek smatralo homoseksualnost posebno ekstremnim seksualnim grijehom – grijehom koji nije samo uvreda protiv Boga, već i uvreda protiv same prirode – kad jednom date zeleno svjetlo homoseksualnosti, morat ćete ga dati i drugim grijesima spolnosti, npr. kontracepciji i ostalim “grijesima” koje liberali ne smatraju važnima.
Kad jednom date suglasnost za blagoslov homoseksualnih zajednica, onda ćete, barem ako ste logični (što ljudi ponekad jesu), morati dopustiti svećenicima da blagoslivljaju predbračne spolne zajednice i preljubničke zajednice.
Kakav je to idiotizam – ovo kršenje prastarih pravila o homoseksualizmu! Potencijalni prekršitelji pravila obično vjeruju (ili se pretvaraju da vjeruju) da djeluju po nadahnuću Duha Svetoga. (Ovdje nalazimo na dobro pravilo: ne vjerujte nikome tko vam kaže da ga osobno vodi Duh Sveti).
Ovi progresivni ljudi imaju pred sobom dugu i poučnu povijest liberalnog protestantizma. Jednom kada krenete, motivirani željom da modernizirate svoju religiju, odbacivati ovaj ili onaj drevni kršćanski nauk, brzo počinjete urušavati cijelu strukturu kršćanske vjere i morala. I dok se ona urušava, mnogi članovi Crkve koji žele pravo kršćanstvo, ili nešto njemu vrlo blisko, napuštaju svoju sada heretičku Crkvu.
Zašto bi bilo koji katolik koji nije idiot želio ponoviti katastrofalnu povijest liberalnog protestantizma? I kako smo, zaboga, završili s idiotskim biskupima u Njemačkoj – plus nekoliko njih bliže kući?
