IV. korizmena nedjelja – A
Koje je ispravno gledanje?- to nas pitanje često muči.
Prvo čitanje (1Sam 16, 1b.6-7.10-13a), nam lijepo ističe razliku između ljudskog i Božjeg izbora, između ljudskih i Božjih očiju. Koju selekciju moramo u sebi proći da bismo naučili ispravno gledati. Naš je pogled često zamućen predrasudama, sebičnim interesima i grijesima. Zato je potrebno najprije pročistiti svoje gledanje i podvrgnuti ga Božjim zahtjevima, Božjim kriterijima.
… čovjek gleda na oči, a Gospodin što je u srcu. (1 Sam 16, 7b)
Božji kriterij je osoba, a to je ono vezano uz srce. Bez toga nema ispravnog odabira. Tek kad prođemo Božju provjeru, „Božji rendgen“, tada smo spremni jasno vidjeti razliku između dvije potpuno oprečne stvarnosti.
Pavao u Poslanici Efežanima piše – Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu (Ef 5, 8). Time je snažno istaknut kontrast između života prije obraćenja i nakon obraćenja, između stanja očiju prije i poslije.
ONAJ TKO VIDI BOGA ZAISTA VIDI …
PRAVO OZDRAVLJENJE OD SLJEPOĆE JE ONO KOJE PREPOZNAJE SPASITELJA…
Nije strašno biti slijep nego je strašno uopće ne vidjeti. Ima onih koji su fizički slijepi, ali puno je više onih koji kod očiju ne vide i koji ne žele vidjeti, ili koji vide iskrivljeno i pokvareno.
NAUČITI SE ISPRAVNOM GLEDANJU PRESUDNO JE ZA ŽIVOTNI ODABIR, kao i za životno spasenje.
STVARI KOJE GLEDAMO NASTANJUJU SE U NAMA I ZATO JE JAKO VAŽNO ŠTO GLEDAMO I KAKO GLEDAMO…
A ONO DOBIVAMO ŠTO GLEDAMO! (To zna nekada biti jako neugodno i bolno.)
Mladić je gledao lijepu djevojku, a ona je gledala njegov lijepi auto. Oboje su se jedno drugom smiješili, ali nisu se međusobno gledali jednakim očima. To se pokazalo dan nakon što su se vjenčali kad je novopečeni muž rekao – Ženo idem sad vratiti rođaku njegov auto. Novopečena supruga je kriknula – Štoo…!?
Tek se sada pokazalo što tko nosi u srcu. …
Kad se požalila svojoj majci, ona joj je rekla – Kćeri, gdje su ti bile oči? … Gdje? Gdje? Na autu majko – odgovorila je …
Što si tražio, to si dobio – kaže narodna izreka.
Način gledanja i sadržaj gledanog oblikuje naše misli, utječe na naš životni odabir i na našu životnu sreću, odnosno nesreću.
Ako gledamo plitko i površno, bit će nam plitke i površne misli, a takva će nam biti i djela. Gledanje i misao bliski su, pa često gledanje oblikuje misli, a misao utječe na gledanje. Tako se i kaže – Ja to tako i tako gledam. Ja to tako i tako vidim. Moje gledište …
Ljudi drugačije gledaju na istu stvar zato jer imaju drugačije mišljenje o njoj. Imamo drugačije mišljenje o istoj osobi, jer je ne gledamo isto.
Jednom starijem gospodinu sam rekao kako ima dobroga zeta. On me pogledao začuđeno, a onda promucao – … Ddaa, … ali lijen je.
Očito, on je imao drugačije mišljenje i drugačije viđenje o istoj osobi. Ali mislim da će ga od sada malo drugačije promatrati…
BESPLATNA KOREKCIJA VIDA…
NAMA SVIMA POTREBAN JE BOŽJI ZAHVAT NA OČIMA.
Svi mi svoj vid dugujemo Isusu. Njemu dugujemo i zahvalnost za sve što imamo. Onog trenutka kad to shvatimo i priznamo, tada nam Božja blizina postaje sve očitija.
Isus je dva puta pristupio slijepcu. Prvi put da bi mu ozdravio fizičko sljepilo, a drugi put da bi mu ozdravio duhovno sljepilo, (jer on još nije znao tko je zapravo onaj koji ga je ozdravio).
Da bismo ozdravili od sljepila, a najveće sljepilo je nepoznavanje Boga, potreban nam je svakodnevno taj susret korekcije vida. Isus taj zahvat čini besplatno svakome od nas, kao uostalom i slijepcu iz evanđelja.
Svima nam je potrebna ta milosna operacija koja uklanja tamu grijeha. On nas nakon toga prati i ne ispušta nas sve dok ne budemo sposobni za cjelovito gledanje. To je onda kad unutar sebe shvatimo tko nas je ozdravio i tko je On nama.
Tek kad mognemo jasno prepoznati svoga Boga moći ćemo reći da vidimo, i bit ćemo spremni za život u svjetlu. Ozdravljeni slijepac mogao je reći da zaista vidi tek kad je saznao tko ga je ozdravio, i kad je osobno izrekao svoju vjeru u Isusa – „Vjerujem Gospodine!“ I baci se ničice preda nj. (Iv 9, 38)
ONAJ TKO BOGA VIDI JASNO U SVOM ŽIVOTU TAJ ZAISTA VIDI, A ONDA TAJ ISPRAVNO PROMATRA I LJUDE. ON GLEDA BEZ PODVOJENOSTI U SEBI.
KRITERIJ ISPRAVNOG GLEDANJA: DOBROTA, PRAVEDNOST I ISTINA.
Kad se u Božjem svjetlu nešto promatra onda se jasno vidi kakvo je ono… Sveti Pavao nas poziva na takav životni hod kad kaže: … kao djeca svjetlosti hodite … a – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina (Ef 5, 8b-9).
Ispravnost gledanja nečega, ispravnost naših djela treba razmotriti upravo u tom svjetlu: koliko u tome ima dobrote, pravednosti i istine. Onda ćemo jasno vidjet što je milo Gospodinu i onda ćemo biti sposobni za raskrinkavanje jalovih djela tame (vidi Ef 5, 11).
Dakle, prije nego se odlučim za nešto, prije nego nešto izaberem, uzmem, na nešto pristanem, o nečemu donesem sud… trebam to podvrgnuti ovoj trostrukoj provjeri:
Je li to dobro? – KRITERIJ DOBROTE.
Je li to pravedno? – KRITERIJ PRAVEDNOSTI.
Je li to istinito? – KRITERIJ ISTINE.
Kad to uzmem u obzir dobivam odgovor od Boga koliko je nešto u svjetlosti i po Božjoj volji (kao što je Samuel dobio odgovor koga će od osam Jišajevih sinova pomazati za kralja).
SVI MI TREBAMO ISUSA DA BISMO VIDJELI… TKO NJEGA VIDI JASNO SVE MU JE JASNO.
sa stranice dominikanci.hr
