Primili smo jedno pismo našeg čitatelja iz Njemačke, koje pokazuje koliko su se udruge koje predstavljaju ‘prava’ homoseksualaca infiltrirale u obrazovani sustav u Europskoj Uniji.
Prošli mjesec je roditeljima učenika devetih razreda minhenskih škola stiglo neobično pismo. Pismo je bilo napisano na nekoliko jezika, pa prenosimo presliku onog namijenjenog djeci iz „naših krajeva“.
Ali, obrazovni program u Njemačkoj nije sve što uzrujava našeg čitatelja.
Međutim, ono što je meni stvarno najgore, to je promijena u Crkvi – pranje mozga unutar Crkve.
Na primjer, u okviru pripreme za krizmu u župi, krizmanici su morali ici “hodočastiti” na grob Rudolpha Mooshammera, koji im je bio prikazan kao svetac, jer je redovito donirao novac za beskućnike. Mooshammer je bio modni dizajner za bogate (vidi ovdje), ali i poznati homoseksualac, koji je redovito skupljao dečke na ulici koji su se prostituirali, da bi s njima spavao. Na kraju je bio ubijen od jednog momka s kojim je imao seks u svojoj kući, zato jer mu nije htio platiti uslugu. Takva osoba je bila u središtu pripreme za krizmu!!!
Kao, on je bio velika dobričina, a to što je bio homoseksualac i spavao sa muškim prostitutkama, to nije važno!
Našu župu su tada (2012.) vodili poljski bosonogi karmelićani, koji su tu imali samostan. To nije bila njihova ideja, nego ideja nekih aktivista u župi, ali ti karmelićani nisu rekli ni slova protiv toga. Roditelji koji su se pobunili su doživljeni kao zadrti fundamentalisti. U međuvremenu je samostan zatvoren, poljski karmelićani su se preselili u jedno malo mjesto na granici prema Austriji. Novi župnik koji je došao, nije ništa bolji.
A u travnju 2014., papa Franjo je kritizirao iskrivljena zanošenja jednakosne rodne ideologije za razvoj djeteta, pri čemu je istaknuo:
Djeca nisu laboratorijski zamorci! Strahote odgojnog manipuliranja, koje smo upoznali pod teškim genocidnim diktaturama 20. stoljeća, nisu iščeznule; prikazuju se aktualnima pod prividnim različitostima i prijedlozima koji, pod izlikom modernosti, pritišću djecu i mladež da hode diktatorskim putem ‘jedine misli’. Prije manje od tjedan dana, jedan ugledni odgojitelj mi reče. ‘Katkad nije vidljivo šalje li se s tim projektima (mislio je na konkretne odgojne projekte) djecu u školu ili u logor za preodgoj’.
(odlomak iz knjige kardinala Roberta Saraha, Nicolasa Diata, „BOG ILI NIŠTA – Razgovor o vjeri“)
