Koji je pravi ključ za tumačenje ovoga svijeta, koje je njegovo kršćansko tumačenje? Što smo to dobili objavom, a da bismo uz pomoć toga mogli procjenjivati i mjeriti ovaj svijet?
Upravo događaj koji pada u ovo vrijeme, koje proslavljamo- Raspeće Sina Božjega.
Upravo je smrt Vječne Božje Riječi koja je tijelom postala naša velika pouka o tome kako misliti i kako govoriti o ovome svijetu. Njegov je križ oderedio pravu vrijednost svakoj stvari koju vidimo, svakoj sudbini, svim povlasticama, svakome društvenom položaju, svim častima, svim užitcima: požudi tijela, požudi očiju i taštini života. On je doredio cijenu uzbuđenjima, suparništvima, nadama, strahovima, željama, naporima i pobjedama smrtnoga čovjeka. On je dao smisao raznolikim i promjenjivim životnim putanjama, nevoljama, kušnjama i patnjama čovjekova života na zemlji. On je izmirio i uskladio sve što se činilo proturječnim i besmislenim. On nas je naučio kako živjeti, kako se služiti ovim svijetom, što očekivati, čemu se nadati, On je ton u kojem će se svi ovozemaljski akordi u konačnici razriješiti.
Tako se u križu i Onome koje je visio na njemu susreću sve stvari; sve mu stvari služe, sve ga stvari trebaju. On je njihovo središte i smisao. Jer, On je bio uzdignut na njega kako bi mogao privući sve ljude i sve stvari k sebi.
Nauk nas križa poučava, iako puno silovitije, ali nas ipak na kraju poučava onoj istoj pouci koju ovaj svijet daje onima koji dugo žive u njemu, koji imaju puno iskustva u njemu, koji ga poznaju. Da je svijet sladak na usnama, ali mu je okus gorak. On ugađa na početku, no ne i na kraju. Djeluje veseo na van, ali zlo i bijeda leže skriveni iznutra. Kada čovjek poživi u svijetu određeni broj godina, vapi zajedno s Propovjednikom: ”Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!’‘
Stoga nauk Kristova križa ne čini ništa drugo doli nas unaprijed pripravlja na iskustvo svijeta. On je istinit i nudi nam da se žalostimo zbog svojih grijeha usred svih tih osmijeha i svega sjaja koji nas okružuju, ali, ako se ne ćemo na taj nauk obazirati, bit ćemo prisiljeni žaliti zbog grijeha naknadno, prolazeći njegove strašne posljedice. Ako ne želimo priznati, gledajući u Onoga na koga su bili položeni naši grijesi, da je grijeh učinio ovaj svijet ovako jadnim, iskusit ćemo taj jad na vlastitioj koži, zbog povratna djelovanja grijeha. Možemo, dakle, zaključiti da se nauk križa ne nalazi na površini svijeta. Jer, samo su na površini stvari sjajane dok je križ taman; on je skriveni nauk; on leži ispod vela; on nas na prvi pogled plaši i u iskušenju smo da se pobunimo protiv njega. Poput svetoga Petra vičemo: ”Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” (Mt 16, 22). A ipak je taj nauk istinit jer se istina ne nalazi na površini stvari, nego u dubinama.
bl. John Henry Newman
Izvadak iz knjige Razmartanja o muci Kristovoj (VERBUM, Split, 2009.). Preporučam za čitanje u ovom tjednu. Poznati kršćanski duhovni pisac, veliki engleski kardinal i obraćenik J. H. Newman u ovom djelu zbližava nas s otajstvom Kristove muke kao središte svih čovjekovih nada i pitanja. Kako bi čovjeka učinio svjesnim njegove stvarne veličine i poziva, autor nam pokazuje svu zbiljnost grijeha te upućuje pogled na spasenje ostvareno Kristovom žrtvom.
