Čitajući danas Jutarnji List obični građanin, a možda i pokoji vjernik, bi mogao zaključiti da zli svećenici u Hrvatskoj, i to suprotno želji Svetog Oca, uskraćuju svom narodu sakramente. Zato bi mogli očekivati i kampanju u ime diskriminirajućih vjernika čija su ljudska prava na sakramente protuustavno ograničena od zastarjelog i nazadnog svećenstva.
Ovako bih opisao današnji poduži članak pod naslovom Smiju li nam svećenici uskratiti sakramente? ali šalu na stranu, jer članci Jutarnjeg ni ne zaslužuju više nego da im se nasmijemo. Od veće je važnosti- pa tako i više brinu, događaji u Njemačkoj gdje su biskupi na neki način zauzeli baš ovaj pristup u vezi pitanja razvedenih vjernika koji su se ponovno oženili i traže pravo na sveti sakrament pričesti. Čini se kako u Njemačkoj pričest odobravaju- i to bez sankcija iz Vatikana, koji je odlučio pričekati biskupski sinod o obitelji zakazan za listopad sljedeće godine na kojem će se raspravljati o ovoj temi. Za sada se čuju različita tumačenja, pogotovo od prefekta za nauk vjere Gerhard Mullera, a sam papa se nije javno očitovao glede ovog pitanja.
Zanimljivo je bilo čuti mišljenje biskupa Lorenza Baldisseria, koji je imenovan generalnim tajnikom Sinode za obitelj, a rekao je da Crkvi treba neki novi stav glede pristupa sakramentima ponovno oženjenih vjernika te da bi crkvena doktrina trebala uzeti u obzir svaki poseban slučaj, odnosno da ne treba donijeti jedno pravilo koje će važiti za sve. Ali, zar nije to sama bit jedne doktrine? Zar nam Crkveno učenje ne kaže, po Isusovim riječima, da se sakrament ženidbe ne može rastaviti? Koje se još doktrina može samo tako mijenjati ili drugačije tumačiti?
Svi mi znamo da čim se počne govoriti o iznimkama, odnosno čim se svako pitanje počne uzimati u razmatranje od slučaja do slučaja da će- za vrijeme dok se kaže ’keks’, ovakav pristup postati ‘norma’ u cijeloj Crkvi. Kada bi se moralni zakoni samo tako počeli ignorirati a fokus stavio na individualno vjerovanje (’samo vjera’- zvuči poznato?) onda možda ovaj članak iz Jutarnjeg i ne bi bio toliko smiješan i neupućen. Možemo se samo nadati (i moliti) kako u svijetu ima dovoljan broj biskupa koji će odbaciti ove, skoro pa heretične impulse, koji nam- gle čuda, opet dolaze iz Njemačke.
