U nedavnom eseju J.R.R. Tolkien, C. S. Lewis and technocracy, autor tvrdi da „njihove priče i eseji sadrže upozorenja koja pogađaju bolje od ičega u srce naše nastajuće distopije 21. stoljeća. U eseju piše sljedeće:
„Razočaranje i demoralizacija svijeta koju su proizveli glupo zaslijepljeni “razotkrivači” u našoj inteligenciji; katastrofalna korupcija autentičnog obrazovanja; neizbježan slom dominantnih ideologija čistog materijalističkog racionalizma i napredak u čisti subjektivizam i nihilizam; inherentna veza između gubitka bilo kakve objektivne vrijednosti i pojave perverznih tehnokratskih država koja opsesivno traži najprije potpunu kontrolu nad čovječanstvom, a zatim na kraju i konačno ukidanje samog čovječanstva… Tolkien i Lewis su predvidjeli sve najmračnije struje koje se danas ostvaruju u sve većem intenzitetu.
Ali u konačnici, zajednička snaga oba autora možda je bila nešto još jasnije za nas, a to je spremnost da se jasno i otvoreno govori o postojanju i prirodi zla. Čovječanstvo, vidjeli su, nije moglo odoljeti otvaranju vrata mraku (zlu), čak ni uz najbolju namjeru. I tako su nam ponudili način kako da se tome odupremo“’.
Lyons svoje razmišljanje temelji na moralnoj suštinu Tolkienova Gospodara prstenova i Lewisovog Ukidanja čovjeka i te užasne snage. Zatim primjenjuje njihove proročke lekcije na trenutno razmišljanje predstavnika transhumanizma poput Zoltana Istvana i milijardera Martinea (bivši Martina) Rothblatta i utjecajnih futurista poput Raya Kurzweila i Yuvala Noaha Hararija.
On opisuje jedinstvenu psihozu našeg doba u citatu Zoltana Istvana: “[Priroda i biologija] su fundamentalno pogrešne, a vjerojatno ih je čak i nemoralno održavati. . . .Nitko s čak ni malo suosjećanja nikada ne bi stvorio svijet poput našeg, ispunjen s toliko patnje. Sve to mora biti poništeno i ponovno napravljeno tehnologijom, pravdom i jednakošću.”
Ako takve stvari zvuče ekstremno, jesu. Ali možda ne sasvim nevjerojatno. Daleko neposredniji i praktičniji digitalni razvoj već je na pomolu. Kako bi zaštitili globalnu dominaciju monetarnog sustava dolara i eura:
„I Bidenova administracija i Europska unija predstavile su digitalne valute kao hitan prioritet… Takve valute bi vladama omogućile potpuno nadzor bez presedana i kontrolu nad svim transakcijama, gdje god se u svijetu dogode, u stvarnom vremenu. To bi učinilo preciznu kontrolu ekonomskih poticaja – recimo postavljanje ograničenja koliko svatko može potrošiti na fosilna goriva svaki tjedan prije nego što njegov novac prestane funkcionirati ili počne imati manju kupovnu moć – puno jednostavnije, zajedno s utajom poreza i svaka druga nezakonita financijska aktivnost bi bila onemogućena. Već smo vidjeli nedavni primjer u Kanadi koliko bi ova vrsta kontrole nad financijskim aktivnostima mogla biti korisna za provođenje ideološke političke kontrole“.
Rezultat današnje tehnološke revolucije koja je u tijeku pokazuje visoku razinu kulturne konfuzije, sukoba i društvene tjeskobe kakva nije viđena od reformacije. Za židovskog spisatelja i urednika Alana Newhousea zdravorazumska ljudskost koja daje pristojnost našim društvenim odnosima biva slomljena i rascijepljena, a o tome napose govori u svome eseju Everything Is Broken.
Ili se barem tako čini. A to rade, napominje on „progresivni aktivisti i njihovi oligarhijski financijeri“ u ime „onog što oni nazivaju socijalnom pravdom, ali što je povijesno značilo prijenos ogromne količine moći i bogatstva na nekolicinu odabranih“.
Ali ne smijemo zaboraviti. Isus je rekao da će nas istina osloboditi. Nije rekao da će nam biti “udobno“. Dakle, gdje nas te stvarnosti stavlja kao kršćane?
Ostavljaju nas na potpuno istom mjestu na kojem su bili Augustin i tisuće drugih svetaca suočenih s tjeskobama, mogućnostima i nemirima svoga vremena. „Sve je slomljeno“, uostalom, prilično je dobar opis izvornog grijeha, a Isus Krist je već platio taj dug.
Moramo se probuditi i sjetiti se da se veliki kršćanski umovi poput J.R.R. Tolkiena i C.S. Lewisa ne događaju slučajno jer Bog ne napušta svoj narod. Mi ljudi smo subjekti povijesti, a ne njezini objekti. I ne postoji unaprijed određena “pogrešna strana“ povijesti, osim ako nismo kukavice, jer povijest predstavlja zapis naših izbora – koje mi sami imamo moć oblikovati birajući slobodno, s hrabrošću i moralnim karakterom. Budućnost ne postoji dok je mi ne stvorimo. I stvaramo je sadržajem svog života.
Esej J.R.R. Tolkien, C. S. Lewis and technocracy završava predviđanjem da dolazi rat; „rat za obranu normalnog od laži. Rat za slobodu da ostanemo ljudi. Rat koji mogu i hoće dobiti samo Lewisovi ljudi- oni s kičmom. Ovo je pravi veliki rat u našem vremenu- i on je već ovdje. Nemamo drugog izbora nego skupiti hrabrost i boriti se protiv toga ili poginuti”.
Dakle, odluka je jednostavna. Moramo dobro izabrati i to trebamo sada izabrati.
