Naš blaženi Marko Križevčanin pojavio se na zemlji, da bude primjer poznijim naraštajima. A on je sjajan primjer žive vjere katoličke i neslomive vjernosti Apostolskoj Stolici upravo današnjem naraštaju. Primjer je, velim, žive vjere. Vjera koja nije bila zabilježena samo u matici krštenih, kako je to danas slučaj kod mnogih katolika, koji su u praktičnom životu pogani, nego vjere, koja se odražavala u svakom njegovom činu najsavjesnijim ispunjavanjem svojih svećeničkih i kršćanskih dužnosti prema Bogu i prema bližnjemu.
On je primjer neslomive vjernosti Petrovoj pećini, Svetoj rimskoj Stolici. U toj njegovoj vjernosti nisu ga bila kadra pokolebati niti velika obećanja niti velike grožnje. Nije slijedio Ezava, koji je za zdjelu leće prodao svoje prvorođenstvo, nego je slijedio u smrt onog junačkog Eleazara, za koga govori knjiga Makabejaca: »At ille gloriosissimam mortem magis quam odibilem vitam complectens, voluntarie praeibat ad supplicium. Prihvaćajući radije slavnu smrt, nego i preziran život, dobrovoljno je išao u smrt.« (2 Mak 6, 19)
Nije li to primjer pun pouke i pun utjehe? Primjer, može se reći sa Svetim pismom, »non solum juvenibus, sed et universae genti memoriam mortis suae ad exemplum virtutis et fortitudinis derelinquens – ne samo mladićima nego i svemu narodu, ostavivši spomen svoje smrti za primjer krijeposti i hrabrosti!« (2 Mak 6, 31) On je primjer pun pouke za one jadnike našeg naroda, koji već jesu ili su spremni za jednu ženidbu, za jedan unosan položaj, za karijeru, prodati vjeru i ime, zatajiti Boga i dušu. On je primjer pun utjehe za one patnike našeg izmučenog naroda, koji zbog svog izrazito vjerskog uvjerenja bivaju vječno klevetani i ogovarani, progonjeni i zapostavljani. Neka ne klonu duhom, ugledavši se u divan primjer bl. Marka Križevčanina, jer iza kiše opet sunce ljepše sja!
Odlomak iz propovijed bl. kardinala Alojzije Stepinca na otvorenju nove župe bi. Marka Križevčanina u Zagrebu, 7. studenoga 1937.
Hrvatska straža, 9. studenoga 1937., br. 255., str. 4.
