Kardinal Gerhard Müller je s pravom nesretan zbog načina na koji je bio smijenjen s čelnog mjesta Kongregacije za nauk vjere. Naime, obavijest o tome je dobio u kratkom telefonskom razgovoru, otkrio je kardinal Müller, a Papa nije dao nikakvo objašnjenje. “Ne mogu prihvatiti ovakav način rada“, rekao je kardinal. Naglašavajući i dalje kako nikada nije bio i nikada neće biti kritičar pape Franje. Nekoliko je puta ponovio službeno objašnjenje svoje smjene: Papa je donio odluku da dužnosnicima Rimske kurije mandat može trajati samo pet godina, i “Ja sam slučajno bio prvi na kome je ta praksa primijenjena “.
Sandro Magister, veteran vatikanskog novinarstva, piše za L’Espresso da je skeptičan u vezi takvog objašnjenja – i, iskreno rečeno, dosta je uvjerljiv.
Magister ističe da je u veljači kardinalu Francescu Coccopalmeriu istekao drugi petogodišnji mandat na položaju predsjednika Papinskog vijeća za zakonodavne tekstove; a Papa ga nije zamijenio. U lipnju je kardinal Leonardo Sandri završio svoj drugi petogodišnji mandat kao prefekt Kongregacije za Istočne Crkve; on je još uvijek na toj dužnosti. Također, u lipnju, nadbiskup Arthur Roche je odradio petogodišnji mandat kao tajnik Kongregacije za Bogoštovlje i disciplinu sakramenata; a nadbiskup Augustin DiNoia napunio je svojih pet godina kao potpredsjednik komisije Ecclesia Dei; obojica su još uvijek na svojim mjestima.
Ispada da je papa Franjo odlučio uvesti nova pravila baš u mjesecu kad je kardinalu Mülleru isticao mandat. Može li to biti samo puka slučajnost?
Magister primjećuje kako trebamo pričekati samo nekoliko tjedana pa ćemo vidjeti primjenjuje li se nova politika podjednako na značajne papine saveznike, poput mons. Pia Vita Pinte, čiji petogodišnji mandat dekana Rimske Rote završava u rujnu.
(Ako vas posebno zanima, mandat kardinala Roberta Saraha na čelu Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata ističe u studenom 2019.)
