Jedna od stvari koju je odlazak pape Benedikta izazvao je stišavanje glasina o objavljivanju novog izdanja Rimskoga misala. Očekivalo se da će svjetlo dana možda ugledati već u 2015. ili 2016. godini, ali uz novonastale okolnosti, vjerojatno se čeka neko drugo vrijeme.
Navodno ga već dugo pripremaju oni koje talijanski ‘Vatikanisti’ zovu ‘skriveni Vatikan’, odnosno oni akademici i stručnjaci koji obavljaju svoje dužnosti i poslove bez obzira tko sjedi na Apostolskoj Stolici. Kao pravi akademici, oni se brinu za istinu, te akademsku strogost u rješavanja prividnih nejasnoća.
Posljednja tri prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata su nagovijestili sadržaj novog Misala, sugerirajući kako bi buduće novo izdanje Misala moglo sadržavati više latinskog, čak je predloženo i dvojezično izdanje, zatim moguća primjena drevnih Euharistijskih i prinosnih molitava, veća mogućnost uključivanja mnogih molitava iz Misala iz 1962., te mogućnost da se uključe pripremne odnosno molitve u podnožju oltara. Nedavno izlaganje kardinala Saraha o orijentaciji slavljenja Svete mise je očito u skladu s razmišljanjima koja stoje iza pripreme novog Misala. Njegova ideja da se služba Riječi služi tako što bi svećenik bio okrenut prema vjernicima dok bi Euharistiju slavio okrenut prema apsidi čini se na tragu onoga što je Ratzinger nazivao “uzajamnim obogaćivanjem”.
Hoće li biti mjesta u novom misalu za ne-rimske euharistijske molitve II, III i IV, je drugo pitanje, možda samo budu uključene u dodatak? Jedan od velikih problema će naravno biti dva kalendara koja su trenutno u upotrebi u latinskom obredu, i naravno drevni jednogodišnji lekcionari za razliku od onih proširenih na tri godine.
