Zlokobni trend cenzuriranja na vijestima, a posebno na društvenim mrežama, sada je nepogrešivo jasan. U ovom je trenutku pitanje kada – a ne hoće li – kršćanski glasovi utihnuti.
Osim ako, naravno, ne učinimo nešto da preokrenemo takav trend.
U digitalnoj eri informacije su najvažnije. Ako kontrolirate pristup informacijama – i možete zaustaviti pristup informacija koje vam se ne sviđaju – možete učvrstiti svoje vladanje svijetom. Kako vas skeptici mogu izazvati ako nikada ne dobiju točne informacije o onome što radite? Kako se mogu organizirati vaši protivnici ako im nedostaje način da kontaktiraju svoje istomišljenike?
Do sada ste čuli prijeteće priče. Da navedemo samo nekoliko stvarnih slučajeva:
Ugledni društveni znanstvenik, predsjednik Washingtonskog think tank-a (neprofitne organizacije), saznao je da je Amazon zabranio njegovu knjigu o trans rodnom pokretu. Autor Ryan Anderson nije dobio nikakvo objašnjenje za taj potez; vjerojatno je neki zaposlenik Amazona, djelujući iza vela anonimnosti, bio uvrijeđen njegovim stavovima (zanimljivo da Amazon nastavlja prodavati Mein Kampf!). Anderson primjećuje:
„Ako se bojite što tehnološki giganti mogu učiniti ako se ne slažete s rodnom ideologijom, pričekajte da vidite što će učiniti Velika vlada ako takozvani Zakon o ravnopravnosti bude usvojen. Drugo stvar, ako se bojite Velike vlade onda nemojte zatvarati oči pred tehnološkim gigantima“.
Twitter je blokirao irskog katoličkog biskupa zbog komentara koji se protivi potpomognutom samoubojstvu. Twitter je ponudio smiješno objašnjenje da je biskup Kevin Doran prekršio njihovu politiku protiv promicanja samoubojstva. Na kraju je Twitter prepoznao grešku i vratio biskupov račun. Ali opet je bezlični zaposlenik cenzurirao važan glas.
Amazon, Twitter, Facebook i Google čine neprikosnovenu internetsku elitu, a te četiri moćne korporacije sve su sklonije cenzuri mišljenja koja njihovi čelnici smatraju pogrešnim. Ali tko vodi cenzore?
Talijanski sociolog Gaetano Mosca, pišući početkom 20. stoljeća, je tvrdio da svim društvima dominiraju elite, na ovaj ili onaj način. Mosca je rekao da je ispit pravde u društvu ono što naziva „pravnom obranom“ – pruža li sustav način na koji se obični ljudi mogu obraniti od štetnih odluka elita koje vladaju društvom? U gore spomenutim slučajevima – a čitatelji bi vjerojatno mogli spomenuti i mnoge druge slučajeve – odgovor je odlučno Ne.
Dakle, prema standardima Mosca naš je sustav nepravedan. Možda čak i gore od toga, jer osim što guši neslaganje, internetski giganti hrane se i vrstom ovisnosti koja uništava snagu javnosti. Moćni algoritmi nauče vaše navike, simpatije i antipatije, stvari koje će vam privući pažnju; onda stavljaju sve više i više tih stvari ispred ili pred vaše zarobljene oči, uzimajući vaše vrijeme.
Kako u tome uspijevaju Amazon, Facebook, Twitter i Google? Kako oni ostvaruju prihode? Površni je odgovor da prodaju oglasni prostor. Točniji je odgovor da oni zapravo prodaju vas, korisnike – oglašivačima.
Dakle, ako se protivite politikama internetskih giganta, ali i dalje koristite njihove usluge, radite za svoje neprijatelje. Djelujemo u neobičnoj varijaciji Lenjinovog predviđanja: „Kapitalisti će nam prodati uže kojim ćemo ih objesiti“.
Svi mi, koji vrijeme provodimo na internetu, radimo za internetske divove i nismo plaćeni za to vrijeme. Kako se zove kada netko radi bez plaće? To nije ropstvo, jer je dobrovoljno. Ipak, to nije dobrovoljni rad (volonterstvo), ako ne podupirete cilj. Nije li to, jednostavno, glupost?
Ili je zapravo riječ o nedostatku alternativa. Trebamo informacije, moramo razgovarati o idejama i omogućiti otvorenu razmjenu informacija. Ako se povučemo s internetskog foruma, gubimo svaku realnu priliku da osporimo dominantnu ideologiju koja postaje sve više neprijateljska prema nama – a postat će još neprijateljska ako nas budu smatrali „autsajderima“ i „jadnicima“.
Koje su nam onda alternative? Dopustite mi da predložim nekoliko – i zamolit ću čitatelje da daju vlastite prijedloge.
- Prosvjedujte zbog „kulture uklanjanja“. Otežajte potencijalnim cenzorima da isključe ugledne glasove. Otkrijte ih. Ismijte ih.
- Preispitujte vladine mjere za zaštitu slobode govora na internetu. Budući da liberalni političari općenito imaju zajednički cilj s tehnološkim gigantima, njihovi protivnici trebali bi staviti cenzuru na istaknute teme kampanje.
- Stvorite alternativne mogućnosti (usluge). Znam da već postoji nekoliko alternativa Facebooku i Twitteru i želim im sve najbolje. Ali realno je da neće biti rivali gigantima u bliskoj budućnosti. Imamo li kakvo jamstvo da upstart usluge, ako postignu velik broj sljedbenika, neće biti iskušane istom arogancijom moći?
- Kontrolirajte vlastite web stranice. Facebook cenzori mogu blokirati postove na Facebooku, ali ne mogu uređivati postove na neovisnim web stranicama. Pojedinačni blogovi su izvan njihove kontrole; ne mogu cenzurirati ono što ne mogu vidjeti. Čak i ako cenzura napreduje na internetu, stari popisi za distribuciju elektroničke pošte mogu nastaviti rasprave. Zamislite tu mogućnost kao vlastitu tehnologiju. I nemojte to odbaciti! Sada izradite vlastite popise elektroničke pošte.
- Međutim, prije svega, potrebni su nam tehnički stručnjaci s genijem i sklonošću za osmišljavanje novih načina interakcije, bez nametljive treće strane. Internet je osmišljen kako bi omogućio sigurnu komunikaciju. Ne bi li nam trebalo biti moguće kontrolirati web stranice koje vidimo, mišljenja koja susrećemo i informacije kojima pristupamo?
U međuvremenu, dok čekamo i nadamo se tehničkom rješenju, predlažem da se ne povlačimo iz bitke oko javnog mnijenja. Nemojmo napraviti pogrešku samo-cenzure, kako bi da izbjegli cenzuru drugih. Ako ćemo biti ušutkani – a to pitanje još nije riješeno – nastavimo se dalje boriti.
