“Teškoće koje nastaju zbog prirodnog zakona mogu se prevladati …” – kardinal Baldisserri
Prirodni zakon je za mnoge velika prepreka ovih dana. Gore naveden citat generalnog tajnika Biskupske sinode, kardinala Lorenza Baldisseria, često se koristi na tradicionalnijim blogovima, jer pokazuje zabrinutost zbog mogućeg “razvoja doktrine” ili redefiniranja prirodnih zakona radi ustupaka za razvedene i ponovno vjenčane, homoseksualne brakove i pitanja vezanih uz spolnu ideologiju. Ova zabrinutost nastala je kao reakcija na rasprave u Vatikanu i drugdje, koje se odvijaju u sklopu priprema za Sinodu o obitelji u listopadu.
Čitanje dijela papa 20.stoljeća, osim Ivana Pavla II., o braku i obitelji, produbljuje naše razumijevanje o katoličkom nauku u vezi uobičajenih pogrešaka koje vidimo svuda oko nas i danas. Posebno se ističe enciklika Pija XI., Casti Conubii, kao i neki dokumenti iz ureda Svete stolice u to vrijeme koji daju odgovore na pitanja kao što su eugenika, kontracepcija i pobačaj – i to u 1930. – ima.
Pio XII. se u svojoj enciklici Summi Pontificatus (1939.) osvrnuo na modernu zavjeru koja potkopava prirodni zakon: “prirodni zakon se poništava klevetom i zanemarivanjem.”
28. Sadašnje doba, časna Braćo, dodavanjem novih pogrešaka na doktrinarna zastranjenja iz prošlosti, gurnula je iste do ekstrema koji neizbježno vode prema kaosu. Prije svega, sigurno je kako su radikalni i krajnji uzroci zala koja žalimo u modernom društvu negiranje i odbacivanje univerzalnih normi morala, kako u individualnom i društvenom životu, tako i u međunarodnim odnosima; To znači nepoštivanje, tako često u današnje vrijeme, i zaborav samog prirodnog zakona, koji svoj temelj ima u Bogu, Svemogućem Stvoritelju i Ocu sviju, vrhovnom i apsolutnom Zakonodavcu, svemudrom i pravednom sucu svih ljudskih djelovanja. Kada se mrzi Boga, narušen je svaki temelj morala; glas savjesti je zaustavljan ili u svakom slučaju postaje vrlo tih, taj glas koji uči čak nepismena i necivilizirana plemena što je dobro, a što loše, što je zakonito, što je zabranjeno, i čini čovjeka odgovornim za svoje postupke Vrhovnom sudcu.
29. Negiranje temelja moralnosti ima svoje podrijetlo, u Europi, u napuštanju tog kršćanskog učenja za koje je Petrova stolica depozitorij i eksponent. To učenje je jednom dalo duhovnu koheziju Europi koja je, obrazovana, oplemenjena i civilizirana križem, postigla takav stupanj civilnog napretka da je postala učitelj drugih naroda, drugih kontinenata. No, odsječeni od nepogrešivog učenja i autoriteta Crkve, ne mali broj odvojene braće je otišao toliko daleko da je svrgnuo središnje dogme kršćanstva, božanstvo našega Spasitelja, te su na taj način požurili napredak duhovnog propadanja.
30. Sveto Evanđelje pripovijeda da je, kada je Isus bio razapet “nastala tama po svoj zemlji” (Matej 27, 45.); zastrašujući simbol onoga što se dogodilo i što se još uvijek duhovno događa gdje god nevjerica, sljepoća i ponos, uspijevaju isključiti Krista iz suvremenog života, posebno iz javnog života, te potkopavaju vjeru u Boga, kao i vjeru u Krista. Posljedica toga je da su moralne vrijednosti po kojima se u drugim vremenima procjenjivalo javno i privatno ponašanje zapuštene; a toliko hvaljena civilizacija društva, koja sve brže napreduje, odvlačeći čovjeka, obitelj i državu od korisnih i regeneracijskih učinaka ideje o Bogu i nauku Crkve, ponovno se vraća unatrag, i to u područjima koja su kroz mnoga stoljeća sjajila velikanima kršćanske civilizacije, sve jasnije i sve izraženije, sve više uznemirujuće, noseći znakove korumpiranog i iskvarenog poganstva: “Bila je tama kada su razapeli Isusa” (Rimski brevijar, Veliki petak, Odgovor Pet).
(izvor: Abbey Roads)
