Smrću pape Benedikta XVI. Katolička Crkva izgubila je jednog od najvećih pro-life zagovornika u svojoj povijesti. Ugledni teolog bio je poznat po borbi protiv relativizma i profanacije liturgije, ali iza sebe isto tako ostavlja golemu ostavštinu i utjecaj u obrani života.
Iz njegovih ključnih spisa i govora, političkih intervencija i interakcija sa svjetskim vođama, on je obranu života učinio glavnom temom svog papinstva. Uz iznimku pape svetog Ivana Pavla II., čija je nastojanja u korist života Benedikt XVI. nastavio i proširio, malo tko se može mjeriti s njegovim nastojanjima.
Papa Benedikt XVI. je od početka svog pontifikata koristio službu papinstva kako bi naglasio pravo na život i borio se protiv pošasti pobačaja. U svojoj prvoj knjizi objavljenoj nakon izbora za papu, Benedikt XVI. je potvrdio pro-life stav Crkve, naglašavajući da „ne postoji takva stvar kao što je “malo“ ubojstvo“.
Dok je kao papa, obavljao svoja prva krštenja, iskoristio je priliku za napad na kulturu smrti i neodgovornu seksualnost koja do nje vodi. „Što se tiče prava na život, moramo osuditi rašireno kršenje prava na život u našem društvu“, rekao je Benedikt XVI. u svojoj poruci 2007. za Svjetski dan mira, događaj koji je obično koristio za promicanje obrane života.
„Kako je moguće da je najčudesniji i najsvetiji ljudski prostor – maternica – postao mjesto neizrecivog nasilja?” rekao je papa Benedikt XVI. na Svjetskom danu mladih sljedeće godine. Poštovanje prema životu redovito je isticao u svojim mjesečnim molitvenim nakanama i poticao je obranu života na inozemnim putovanjima.
Započeo je svoj prvi papinski posjet Latinskoj Americi, podržavajući ekskomunikaciju političara koji su zagovarali pobačaj, a tijekom snažnog govora u Austriji, pozvao je političke vođe da „ne dopuste da se djeca smatraju oblikom bolesti”.
U svojoj enciklici Caritas in Veritate, Benedikt XVI. je strastveno osudio pobačaj kao „tragičnu i raširenu pošast“, povezujući ga sa „sustavnim eugeničkim programiranjem rađanja“ i „eutanazijskim načinom razmišljanja” koji određene živote smatra „nevrijednima življenja“. Primjerak enciklike i vatikanskih smjernica protiv istraživanja embrija i kontracepcije dao je Baracku Obami tijekom njihova prvog susreta.
U svojim javnim nastupima, papa Benedikt XVI. posebno je definirao pravo na život kao vrijednost „o kojoj se ne može pregovarati“, često uz zaštitu braka i prava roditelja i savjesti. „Što se tiče Katoličke crkve, glavni fokus njezinih intervencija u javnom prostoru je zaštita i promicanje dostojanstva osobe”, rekao je članovima Europske pučke stranke 2006., ističući, prije svega, „zaštitu života u svim njegovim fazama“.
Podržavao je ideju da se pro-life katolici uključe u politiku
Benedikt XVI. pokazao se kao srdačan prijatelj pro-life pokreta i ključni vođa međunarodnog pro-life pokreta u godinama dok je bio papa. Javno je podržavao pro-life grupe i hodove za život diljem svijeta, uključujući SAD, Francusku, Italiju i Belgiju.
„Koliko ste samo ljudskih života spasili od smrti!” rekao je predstavnicima talijanskog Pokretu za život 2008. „Nastavite ovim putem i ne bojte se, tako da smiješak života može pobijediti na usnama sve djece i njihovih majki“.
Papa Benedikt XVI. bio je domaćin neviđenog molitvenog bdijenja za život u bazilici svetog Petra, povodom otvaranja liturgijske godine, koja se održavaju uz tisuće sličnih događaja u župama i biskupijama. Na bdijenju je posebno zahvalio onima koji su „posvećeni prihvaćanju i čuvanju ljudskog života… osobito u njegovim prvim danima“. Njegova smrt izazvala je izljev zahvalnosti raznih pokreta za život.
Svoju duboku zabrinutost za život njemački papa je pokazao i brojnim osobnim intervencijama u političkim raspravama o pobačaju i eutanaziji, posebice u katoličkom svijetu. Podržao je kampanju za odbijanje pobačaja u Europskoj uniji, a 2013. osudio je abortivni zakon u Mexico Cityju i podržao zagovornike života dok su se okupljali protiv njega.
Papa Benedikt XVI. je 2007. čestitao vladi Nikaragve na zabrani svih pobačaja, a kasnije je pohvalio Maltu što je učinila isto. Dok je Luksemburg raspravljao o zakonu za legalizaciju eutanazije, osudio je zakon, pozivajući većinski katoličku zemlju da „ponovo potvrdi nepovredivost ljudskog života”.
I za razliku od svog nasljednika, Benedikt XVI. nije volio političare koji se zalažu za pobačaj. Samo nekoliko dana prije brazilskih predsjedničkih izbora 2010., Benedikt je oštro osudio laburističku stranku i predsjedničku kandidatkinju Dilmu Rousseff u obraćanju pozivajući brazilske biskupe da govore protiv pobačaja. Oštro je osudio “političke projekte“ koji „razmišljaju o dekriminalizaciji pobačaja“, kao što su to činili Laburistička stranka i Rousseff.
Benediktovo protivljenje disidentskim katoličkim zakonodavcima zapravo je prethodilo njegovom papinstvu. Kao dugogodišnji doktrinarni šef vatikanske Kongregacije za nauk vjere, pod papom svetim Ivanom Pavlom II., kardinal Joseph Ratzinger, budući Benedikt XVI., zauzeo je čvrsti stav da javni službenici imaju obvezu oduprijeti se „svakom zakonu koji napada ljudski život“.
„Za njih, kao i za svakog katolika, nemoguće je promicati takve zakone ili glasati za njih”, rekao je. U memorandumu upućenom američkim biskupima prije predsjedničkih izbora 2004., kardinal je dodao da podupiranje „zakona o pobačaju i eutanaziji“ zahtijeva uskraćivanje pričesti, iako su tu poruku potisnuli sada osramoćeni laicizirani kardinal Theodore McCarrick i kardinal, a tada biskup, Wilton Gregory, kojega je papa Franjo imenovao za nadbiskupa Washingtona.
Benedikt XVI.: „Fundamentalno ljudsko pravo je pravo na život“
Usred raširene zbrke oko pobačaja i pitanja o kraju života – koju često potiču liberalni katolici – papa Benedikt XVI. jasno je naučavao o nadmoći života. Više je puta istaknuo kako je život primarno ljudsko pravo i “temelj” svih ostalih. „Temeljno ljudsko pravo, pretpostavka svakog drugog prava, jest pravo na sam život”, rekao je Benedikt XVI. „Poštivanje života je prvi oblik pravde koji se mora primijeniti”.
Benedikt XVI. je identificirao pobačaj i druge napade na „ljudski život u nastajanju“ kao „najtežu nepravdu svijeta i egzistencijalnu prijetnju čovječanstvu“. „Jamčenje prava na život je dužnost o kojoj ovisi budućnost čovječanstva”, upozorio je.
Papa je nadalje inzistirao na tome da svi ljudi imaju obvezu braniti svetost života „jer je to temeljno u odnosu na druga ljudska prava“. „Neophodno je da društvo u cjelini mora braniti pravo začetog djeteta na život“, rekao je. Benedikt XVI. je također snažno odbacio pokušaje potkopavanja počertka života pretjeranim naglašavanjem drugih društvenih pitanja.
Svako zalaganje za socijalnu pravdu ili okoliš mora biti „nerazdvojno povezano s moralnim naukom o obrani života”, rekao je Benedikt XVI. švicarskim biskupima. „Samo ako se poštuje ljudski život od začeća do smrti, etika mira je moguća i vjerodostojna“, rekao je, dodajući da aktivizam u protivnom postaje “zamjena za religiju“.
Nerođeni – „najsiromašniji od svih ljudskih bića” – imaju posebno pravo na život, potvrdio je Benedikt XVI. „Ljubav prema svima, ako je iskrena, ima naravnu tendenciju da postane povlaštena pažnja prema najslabijima i najsiromašnijima”, istaknuo je na molitvenom bdijenju u Vatikanu 2010. „U tom duhu nalazimo brigu Crkve za nerođene, one najkrhkije, najugroženije sebičnošću odraslih i pomračenjem savjesti.“ Papa koji se zalagao za život također se nije libio priznati temeljni uzrok pobačaja, a to je bio rasprostranjeni hedonizam.
Čak i prije nego što je papa Benedikt XVI. došao na papinsku dužnost, obrana života bila je stalna tema njegove crkvene karijere. Na pro-life konvenciji 1986., kardinal Ratzinger je upozorio da abortus ugrožava „same temelje svake autentične demokracije”, što će naglašavati i tijekom svog pontifikata. Kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Ratzinger služio je kao arhitekt katoličkog nauka protiv istraživanja embrija i in vitro oplodnje.
Autor je značajnog pro-life dokumenta Donum vitae (iz 1987.), kojim je potvrđena nepogrešivost crkvenog nauka o pobačaju i nadgledao je razvoj Katekizma Katoličke Crkve, s njegovim beskompromisnim pro-life jezikom.
Kasnije je odobrio smjernice koje osuđuju upotrebu fetalnih stanica u proizvodnji cjepiva i dao upute da liječnici i očevi obitelji imaju obvezu zahtijevati etičke alternative. Smjernice su također poticale korištenje izuzeća zbog savjesti.
Benedikt XVI. je na sličan način nastupao u drugim kontroverznim pitanjima bioetike kao papa, dosljedno potvrđujući potpunu predanost Crkve svetosti života. „Život djeteta s invaliditetom jednako je vrijedan i željen od Boga”, izjavio je papa, čiju su rođakinju s mentalnim poteškoćama ubili nacisti u sklopu svog programa eutanazije.
Životno djelo pape Benedikta u oštroj je suprotnosti s njegovim neposrednim nasljednikom. Papa Franjo je doduše manje govorio o tom pitanju i umanjio ga je uspoređujući ga s imigracijom. Argentinski papa gotovo je napustio obranu života i u političkoj sferi. Uglavnom je šutio o razornom referendumu o pobačaju u Irskoj 2018., pa čak i o legalizaciji pobačaja u svojoj domovini.
U suprotnosti s Benediktom XVI., papa Franjo je također hvalio političare koji se zalažu za pobačaj, poput bivše talijanske aktivistice Emme Bonino, i podupro im davanje Svete pričesti. Topli tretman Pelosi prošle godine u Vatikanu, gdje se pričestila unatoč zabrani lokalnog nadbiskupa, je nešto što papa Benedikt XVI. ne bi nikada napravio.
Papa Franjo je nadalje uništio Papinsku akademiju za život – nekoć svjetionik pravovjerja – mičući ‘konzervativce’ koje je imenovao Benedikt i Ivan Pavao II. i sustavno je popunjavajući pristašama pobačaja, na bijes katolika i onih koji se zalažu za život širom svijeta.
Trenutni papa na sličan način promovira prelate koji se slažu s njegovim pristupom pobačaju, poput kardinala Wiltona Gregoryja i Blasea Cupicha.
