Problem s Možemo je što ne znate je li gori grad kojeg žele ostvariti, ili grad kojeg će uspjeti ostvariti.
Blog Katolik sa dna kaceovog tjedna nudi odličan pogled na dobitnike lokalnih izbora u Zagrebu, to jest Možemo i što bi njihov program mogao značiti za glavni grad, ili ne daj Bože, i jednog dana za cijelu Hrvatsku.
Izdvajamo neke zanimljive detalje iz članka Slučajno odabrani bus pun ljudi bolje bi vodio grad od Možemo, ali preporučujemo da kliknite direktno na blog i pročitate ne samo ovaj, nego i neke druge članaka na ovom blogu, koji već dugi niz godina nudi izvrsno štivo za čitanje.
Smatrali to pozitivnim ili ne, religija i vjera su svakako faktor života i razvoja grada, života velikog dijela građana. (Možete to promatrati kroz čisto sekularni utjecaj, primjerice arhitektura grada.) U samom programu ne postoji nijedno spominjanje pojma vezanog uz crkvu, vjeru, sakralno, katolike ili neku drugu religiju, uz pojam vjerske slobode ili sličnog. Čak nema ni one “neovisno o vjeri” primjedbe iako se navode druga obilježja osoba. (Čudno da bi netko tko piše o svemu samo tako prešutio tu bitnu dimenziju ljudske osobe i društva.)
Radi li se o slučajnosti?
Ne radi se o slučajnosti ili pristojnosti, radi se o sveobuhvatnoj opsjednutosti tih ljudi i predanošću vlastitoj ideologiji. Ujedno se radi o dokazu da njihova egalitarna vizija ne djeluje niti na lingvističkoj razini. Možete je smatrati nebitnom, ali kada je pokušaju ostvariti na “bitnijim” razinama posljedice će biti još gore.
Primjerice, u svome programu obećavaju da će uvesti “građanski odgoj” i vratiti “zdravstveni odgoj” u škole. Što mislite kakav će sadržaj tog programa biti? Što će podučavati o društvu, ekonomiji i političkom uređenju?
Hoćete li se iznenaditi ako vam kažem da spominju “afirmativan sadržaj” vezan uz LGBTIQ+ i slične naprednjačke ideologije koje ignoriraju realnosti biologije i kompleksnost pitanja vezana uz ciljeve ljudskog života.
Sami priznaju da im plan nije zadržati se samo na gradu nego osvajaju državu. Najavljuju u programu; “Želimo ne samo promijeniti politiku, nego promijeniti ovo društvo”
Cijeli program je izrazito ideološki određen. Ne radi se o subjektivnoj procjeni, sami navode “progresivne uprave” kao uzor. Možda ste sličnih uvjerenja, ili ste toliko navikli na određene fraze, ali programi i opravdanja za programe koje nude su ideološki obojani i izrazito kontroverzni.
Njihova upozorenja o nepravednosti kapitalizma, alarmantnim prirodnim promjenama, o društvenoj uvjetovanosti svih bihevioralnih razlika između muškaraca i žena, o štetnosti tradicionalnih moralnih skrupula itd. nije nešto što je prihvaćeno van kruga njihovih istomišljenika. (Dodao bih da je demonstrabilno pogrešno, ali to je šira tema.)
Dakle glavni problem s Možemo nije da oni nešto ne znaju, nego je problem što znaju toliko toga što nije istina.
Ideologija nije nebitna, i očito se oni s time slažu. Sami navode da će javna nabava biti sredstvo transformacije društva, svi gradski programi i rashodovna strana proračuna će biti analizirani kroz ideološke vrijednosti itd.
Umjesto ekonomije nude potemkinova sela zelenih zgrada sa solarima na krovu.
Umjesto razvoja nude raspodjelu. Umjesto stvarne održivosti, nude dekadenciju. Umjesto slobode, uklanjaju stvarne izbore. Umjesto ljubavi, skrbi i obitelji, govore o jeftinim zamjenama i ideologiji.
Umjesto fontana postaviti će vjetrenjače.
Ipak, kao što je to obično slučaj s naprednjacima, problem s Možemo je što ne znate je li gori grad kojeg žele ostvariti, ili grad kojeg će uspjeti ostvariti.
