U pastoralnom priručniku za provedbu “Amoris Laetitia“, tri profesora s rimskog Instituta Ivan Pavao II. za brak i obitelj, kažu da dokument ne dopušta primanje Svete pričesti rastavljenima i civilno ponovno vjenčanima, nego samo ograničeno sudjelovanje u sakramentima.
Prema njihovom tumačenju, ‘pomoć sakramenata’ u fusnoti 351 ne odnosi se na odrješenje ili pričest, nego na sudjelovanje u sakramentima, ali ne u njihovoj punini. Ispovijed nije ograničena samo na odrješenje, već može uključiti i put prema obraćenju. Dakle, netko tko napreduje na putu pomirenja, uz pratnju Crkve na tom putu, već prima neki vid ‘pomoći kroz sakramente’- kako piše u fusnoti 351, ali još uvijek ne može dobiti odrješenje za svoje grijehe.
Profesori dalje objašnjavaju na koji način rastavljeni i ponovno vjenčani mogu dobiti pomoć od euharistije bez pričešćivanja. Budući da je euharistija sastavni dio Crkve, Tijela Kristova, ako ti ljudi participiraju unutar Crkve oni na određen način sudjeluju i u euharistiji. Oni su pozvani primiti pomoć Euharistije samim tim što dolaze na misu svaki tjedan, iako im je ograničeno primanje pričesti.
Tri profesora su apsolutno jasna u tome da odrješenje dolazi tek nakon odluke da osobe žive kao brat i sestra. Također ističu kako tajnost ispovijedi ne može biti povod za isticanje pogrešne savjesti. Osoba može steći krivo formiranu savjest preko kulture tj. okoline u kojoj živi – na primjer, ako misli da je rastava i ponovno vjenčanja uredu. No ako Crkva ne koristi ispovjedaonicu kako bi im pomogla u neznanju, onda ona iskazuje nedostatak ljubavi ostavljajući ih u mraku.
Ključna tvrdnja je da fusnota 351 ne može izbrisati kanon 915 – koji kaže da se onima u stanju javno poznatog i objektivno ozbiljnog grijeha ne može dopustiti primanje svete pričesti. U zaključku, autori priručnika su istaknuli: ako ljudi i dalje žive “na način suprotan njihovim krštenim i vjenčanim obećanjima, oni ne mogu primiti svetu euharistiju“.
