Dok nastavljamo moliti za zdravlje i dobrobit pape Franje, mnogi ponovno nagađaju razmišlja li on o izmjenama normi za izbor novog pape. Posljednje izmjene donio je njegov prethodnik samo nekoliko dana prije svoje povijesne ostavke 28. veljače 2013. i nekoliko tjedana prije nego što se konklava za izbor njegovog nasljednika okupila. S dokumentom Normas Nonnullas, Benedikt XVI. ukinuo je jednostavnu većinu glasova koju je dopuštao Ivan Pavao II. nakon trinaest dana bezuspješnog glasovanja. S obzirom na relativnu kratkoću posljednjih nekoliko konklava, ta se promjena čini opravdanom, a vjerojatno bi bilo mudro da ju Franjo zadrži. Ako Franjo odluči revidirati norme, svaka promjena vjerojatno će biti minimalna, a najznačajnija bi se mogla odnositi na broj kardinala kojima je dopušteno sudjelovati u konklavi.
S 252 člana, Kardinalski zbor dosegao je svoj povijesni maksimum, s članovima iz rekordnih 94 zemlje. Od 1975. samo oni mlađi od osamdeset godina smiju glasovati. Pavao VI. također je ograničio ukupan broj elektora na 120. Trenutni broj onih koji ispunjavaju uvjete sada iznosi neviđenih 137. Pretpostavljajući da će svi ostati živi i biti u mogućnosti prisustvovati sljedećoj konklavi, broj elektora će se na kraju vratiti na 120 kada kardinal Juan José Omella iz Španjolske navrši osamdeset godina 21. travnja sljedeće godine.
Ali što će se dogoditi ako se to ne dogodi? Prvo razmotrimo neke statistike prije nego što se pozabavimo tim pitanjem.
Nitko nije proširio zemljopisni doseg Kardinalskog zbora kao papa Franjo. Zapravo, trenutni papa imenovao je nevjerojatnih 109 od sadašnjih 137 elektora. Švedska, Mjanmar, Tonga, Zelenortski Otoci i Južni Sudan prvi su put dobili kardinala. Iako Europa i dalje ima najveći postotak elektora, on je prvi put pao ispod 40 posto, dok Azija ima gotovo 20 posto, Latinska Amerika 17 posto, a Afrika gotovo 13 posto. Sjedinjene Američke Države i Kanada imaju 10 posto elektora, dok Oceanija ima manje od 3 posto.
Iako su ove statistike značajne, one ne mijenjaju činjenicu da geopolitika igra ograničenu ulogu u izboru novog pape. Postoci također ne odražavaju točno raspodjelu katolika diljem svijeta. Na primjer, iako gotovo polovica svjetskih katolika živi u Amerikama, to golemo područje ima manje od 30 posto kardinalskih elektora. Franjo je učinio više od svojih prethodnika da popuni taj jaz, istovremeno smanjujući jaz na europskom kontinentu, gdje živi četvrtina svjetskih katolika, a rast je sada minimalan, oko 0,3 posto. S godišnjim rastom većim od 2 posto, Afrika je najbrže rastuća crkva i sada čini otprilike 20 posto svjetske katoličke populacije. Stoga je zastupljenost kontinenta od 13 posto u Zboru dobro opravdana i vjerojatno će nastaviti rasti.
Ove statistike promijenit će vrstu rasprava koje će obilježiti i opće kongregacije i samu konklavu. Potrebe lokalnih crkava bit će iznesene na način nezamisliv prije jednog stoljeća. Godine 1925. postojalo je samo pedesetak kardinala, a velika većina njih bili su Talijani. Internacionalizacija Zbora, koja je započela u 19. stoljeću, počela je utjecati na ishode izborâ tek s izborom Ivana Pavla II. 1978. godine. No, povratka više nije bilo. To ne znači da više nikada nećemo imati talijanskog papu, ali znači da se zamah može promijeniti jednim jedinim glasanjem, čineći mnogo teže predvidjeti tko će se pojaviti na balkonu kad sve završi.
Dakle, što će se dogoditi ako bude više od 120 elektora živih u trenutku sazivanja sljedeće konklave? Postoje dvije mogućnosti.
Prvi scenarij je da će Franjo slijediti uobičajenije kanonsko tumačenje apostolske konstitucije Ivana Pavla II. o upražnjenosti Apostolske Stolice i izboru rimskog prvosvećenika (Universi Dominici Gregis, 1996.) i ništa ne poduzeti. To je zato što je Ivan Pavao II., od trenutka kada je 1998. na konzistoriju imenovao nove kardinale i povećao broj elektora na 122, izuzeo sam sebe iz norme koju je prethodno potvrdio o ograničenju broja elektora na 120. Dogodilo se da je do početka konklave 2005. taj broj pao na 117 (iako dvojica nisu mogla prisustvovati). Taj se broj kasnije mijenjao iznad 120, dosegnuvši vrhunac od 125 pod papom Benediktom XVI., i svi bi oni vjerojatno sudjelovali u konklavi da se broj ponovno nije smanjio na 117 do 2013. godine (opet, dvojica nisu mogla prisustvovati).
Drugi scenarij je da će Franjo, kada procijeni da je pravo vrijeme, revidirati norme i povećati broj onih kojima je dopušteno sudjelovati u konklavi. Prednost te promjene bila bi omogućavanje šireg sudjelovanja, veće raznolikosti i bogatijih rasprava. Nedostatak je što bi takva promjena mogla otežati i učiniti glasovanje zamršenijim. Ako Njegova Svetost razmatra povećanje broja elektora, vjerojatno bi to trebao učiniti s oprezom jer bi povratak na prethodno stanje bio težak. Naravno, ako bi se u budućnosti broj opet morao ograničiti, neki budući papa mogao bi razmotriti smanjenje dobne granice za elektore na sedamdeset pet godina, čime bi se ta granica prikladno uskladila s dobi za mirovinu biskupa koja je na snazi od 1966.
Poanta je da su se procesi izbora kroz povijest dosljedno mijenjali, uključujući i promjene koje su unijela prethodna šestorica papa (izuzev Ivana Pavla I.). Pavao VI. i Benedikt XVI. čak su intervenirali dvaput. Broj od 120 elektora nije božanski određen, već je jednostavno način da se odraze “sadašnje povijesne okolnosti” kako bi “univerzalnost Crkve bila dovoljno izražena kroz Zbor” s “kardinalima koji dolaze iz svih dijelova svijeta i iz vrlo različitih kultura” (Universi Dominici Gregis).
Možda se sjećate nevjerojatnih glasina koje su kružile prije godinu dana o tome kako papa Franjo namjerava promijeniti pravila konklave. Ako su imale ikakvu osnovu, to bi bila prirodna činjenica da, poput svojih prethodnika, razmišlja unaprijed kako bi osigurao što glatkiji proces izbora svog nasljednika i ostavio dovoljno prostora za djelovanje Duha Svetoga. Ovaj argentinski papa, naravno, pun je iznenađenja, tako da ne možemo isključiti neke značajne izmjene postojećih normi. S druge strane, ako se, uz Božju pomoć, oporavi i ostane na čelu dovoljno dugo da se broj kardinalskih elektora približi 120, moguće je da norme neće dirati uopće.
