Tražeći po internetu vijesti i komentare o nedavnoj proslavi 1700 godina Milanskog Edikta u Nišu (tada zvanom Naissus), mjestu rođenje Cara Konstantina, ne mogu se oteti dojmu da je ovo veliko euharistijsko slavlje bila pomalo ignorirano od vrha Katoličke Crkve. Kako iz Vatikana često slušamo o potrebi za ekumenskim dijalogom, zar ne bi zajedničko liturgijsko slavlje, u kojem su se našli ekumenski patrijarh pravoslavne Crkve Bartomelej zajedno s patrijarsima iz Jeruzalema, Moskve i brojnih drugih Crkvi, trebao biti prioritet samoga papa Franje.
Bez prisustva Pape ovakvo ekumensko misno slavlje pada u drugi plan a neki analitičari (zlonamjerno) tvrde da je kardinal Angelo Scola poslan u Niš po kazni. Inače rimska kurija zna prirediti razne susrete međureligijskog dijaloga, a kada se zbilja dogodi prilika da se cijelom svijetu pokaže znak kršćanskog jedinstva, što bi se u liturgijskom slavlju najbolje vidjelo, ona se nažalost ne iskoristi.
Obilježavanjem Milanskog Edikta, koji je svojedobno oslobodio kršćanstvo od progona poganske vlasti, u koje se polako vraćamo, moglo se poslati glasnu poruku pokazujući snagu kršćanske Crkve u zajedništvu protiv kulture relativizma koja obuhvaća svijet. A to zajedništvo u Isusa Krista bi možda poslužilo za izgradnju boljih odnosa između Hrvata i Srba, sasvim sigurno više nego postavljeni ćirilični natpisi na državnim zgradama.
